Pratite nas na društvenim mrežama

Žene iza kamere

Magazin

Žene iza kamere

Koliko god to porazno zvučalo, filmska industrija je još uvijek muški svijet, pogotovo ako izuzmemo glumce. Ako govorimo o redateljima, odnosno ljudima koji su najzaslužniji za cjelokupni dojam nekog filma, ne može se poreći da su žene još uvijek u manjini. Ipak, promjene se, baš kao i u svim drugim područjima, počinju događati, a dužnost medija je da o njima što više izvještava. Kathryn Bigelow je ne tako davne 2010. godine postala prva žena u historiji koja je osvojila nagradu Oscar za režiju.

Od osnivanja Canneskog festivala 1946. godine samo 5% filmova režirale su žene, Venecija se može „pohvaliti“ s 13%. Glavne nagrade na ovim festivalima u posljednjih 39 godina dobile su redateljice u sljedećem omjeru: Zlatna palma 1% (Jane Campion, The Piano), Zlatni medvjed 8.8% (Jasmila Žbanić, „Grbavica“, Claudia Llosa, „The milk of sorrow“, Ildiko Enyedi, „On body and soul“, Adina Pintilie, „Touch me not“). Kada je riječ o udjelu predsjednica žirija, postotkom prednjače Venecija i Berlin sa po 11%, Cannes ima 7%.

Šta je tačno uzrok očiglednoj činjenici da su žene redateljice gotovo nepostojeća vrsta, pitanje je kojim se filmolozi zasigurno nerado bave. Teško je reći šta se to ženskoj populaciji ispriječilo na putu da ostvari zapažen filmski uradak i tako stane uz bok kolegama redateljima. Ne možemo osporiti da su na tronu filmske industrije oduvijek sjedili muškarci. To nije zato što su talentiraniji, kreativniji, organiziraniji – od samih začetaka filmske industrije žene su se više isticale ispred nego iza kamera. Naravno da zbog toga znamo pregršt nevjerojatno talentiranih glumica, a redateljica se gotovo i ne možemo sjetiti. Već znamo da na svijetu nema profesije s kojom se ženske snage ne mogu nositi jednako dobro kao i muškarci, ali je ova profesija jedna od onih u kojoj su redateljice poput najrjeđih dijamanata.

U nadi da nam u nekoj skorijoj budućnosti neće biti neobično ispod naslova filmova viđati ženska imena, upoznajemo vas s nekoliko hrabrih dama kojima je to pošlo za rukom.

Alice Guy-Blaché

Ova je Francuskinja prva žena koja je ušla u svijet filmske režije i time zadužila svoje sljedbenice. Sigurno nije bilo lako probijati led davne 1896. kada je još radila kao tajnica u pariškom Gaumontu, manufakturi koja se bavila proizvodnjom kamera. Nedugo nakon toga tvrtka Gaumont kreće u proizvodnju filmova, a Alice postaje njihova prva uzdanica. Poznata je po stotinjak uradaka, od kojih se ističe La Fée aux Choux koji je zapisan uhistoriji kao prvi uradak koji je režirala žena.

Leni Riefenstahl

Riefenstahl će ostati zapamćena kao redateljica dokumentarnog filma Triumph of the Will, koji se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih filmova te vrste. Nastavila je snimati dokumentarce, pa je tako Olympia bio naslovni uradak za Ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. Njena druga strast bila je fotografija, a svojevremeno su njeni radovi krasili naslovnice najpoznatijih časopisa. U 71. godini je završila tečaj ronjenja, te tako postala “podvodna” fotografkinja. Bez obzira na naklonost Hitlera i nacističke partije, te političke konotacije u filmovima, smatrana je jednom od najznačajnijih redateljica svih vremena.

Jane Campion

Kritika ju priznaje kao jednu od značajnih redateljica novije historije, navodeći da je to zbog hrabrih i zapanjujućih filmova koje stvara. Pažnju je privukla crnom komedijom Sweetie koja prikazuje krajnje disfunkcionalnu obitelj, nastavila je s filmom An Angel at My Table opisujući život slavne književnice s Novog Zelanda, Janet Frame. The Piano joj je donio slavu i čak tri slavna kipića za glavnu žensku ulogu, sporednu žensku ulogu, te najbolji scenarij, te nagradu festivala u Cannesu.

Kathryn Bigelow

Bigelow je prva žena koja je osvojila Oscara za najbolju režiju (2010.) za The Hurt Locker. Niskobudžetnim filmom o ratu u Iraku pomela je konkurenciju među kojom se našao i njen bivši suprug James Cameron kao redatelj Avatara. Ona je pionirka u stvaranju akcijskih filmova, kao što su Point Brake, Strange Days. Za Guardian je izjavila: “Postoji otpor kod žena kada je u pitanju stvaranje filmova, ja sam to odlučila ignorisati. Ne mogu promijeniti žensku populaciju i ne želim prestati snimati. Sasvim je irelevantno tko je režirao film, bitno je hoćete li na njega reagirati ili nećete.”

Mira Nair

Rođena Indijka započela je karijeru kao glumica, a nastavila kao nagrađivana redateljica dokumentaraca. Njen prvi uradak Salaam Bombay! nagrađen je na festivalima u Cannesu i Montréalu, te nominiran za nagradu Akademije u kategoriji za najbolji strani film (1988.). Komedija Monsoon Wedding iz 2001. secira kulturnu tradiciju Indije i borbu protiv ugovorenih brakova. Puneći police nagradama brojnih filmskih festivala, Mira je odavno prešla granice Bollywooda gdje je jedna od najuvaženijih redateljica.

Sofia Coppola

Kći slavnog redatelja filma Kum (Francis Ford Coppola) svakako je imala nešto lakši put nego njene prethodnice. Upravo je ona imala priliku glumiti Mary Corleone u trećem nastavku Kuma. No slavno prezime je prestalo imati važnu ulogu kada je 2004. osvojila Oscara za najbolji scenarij (Izgubljeni u prijevodu) i tako obitelji Coppola priskrbila nagrade Akademije kroz tri naraštaja (djed, otac, te ona). Njen prvi uradak The Virgin Suicides nije bio toliko uspješan, no svakako je privukao zanimanje kritike. Filmom Somewhere iz 2010. dokazala je svoju redateljsku vrijednost i osvojila Zlatnog lava u Veneciji, kao prva žena koja je osvojila nagradu u toj kategorij

Ava DuVernay

Radi se o scenaristici i redateljici čije ime vrlo dobro znaju svi zaljubljenici u kvalitetne filmove ozbiljnije tematike. Karijeru u filmskom svijetu je počela graditi prvenstveno u području promocije filmova, no s vremenom se odlučila okušati u pisanju scenarija te režiranju. Široj publici je vjerojatno najpoznatija po filmu Selma koji govori o slavnom maršu za prava Afroamerikanaca. Film je bio nominiran za Oscara i druge prestižne nagrade, dok je sama DuVernay bila nominirana za Zlatni globus koji je, prema mišljenju mnogih, trebala i dobiti. Njen dokumentarac 13th je također bio nominiran za Oscara, a ako još niste, svakako ga uvrstite na popis filmova koje trebate pogledati. Njen posljednji hit je Netflixova serija When They See Us, koja je u kratkom periodu stekla veliku popularnost.

Lynne Ramsay

Lynne Ramsay je škotska redateljica, producentica, scenaristica te kinematografkinja čiji radovi često povlače kompleksna pitanja o životu, tugovanju, smrti i odnosima. Do nedavno je njen najpoznatiji film svakako bila drama We Need To Talk About Kevin, koji je bio nominiran za nagrade Zlatni globus, SAG te BAFTA. You Were Never Really Here je osvojio Zlatnu palmu za scenarij, koji je također napisala Ramsay, dok je Joaquin Phoenix proglašen najboljim glumcem.

Andrea Arnold

Ova britanska redateljica i bivša glumica je rođena kao najstarije dijete roditelja koji su ih odgajali dok su i sami bili tinejdžeri. Upravo se taj moment često provlači kroz njene filmove. Za svoj film Wasp, koji govori o njenom djetinjstvu, dobila je nagradu Oscar u kategoriji najboljeg kratkog animiranog filma. Kasnije se okušala i u dugometražnim filmovima, poput Red Road i Fish Tank, no svakako najpoznatiji je American Honey, a Arnold ga je i režirala i napisala.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Magazin

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH