Pratite nas na društvenim mrežama

Vivian Maier – Život u sjeni

Kultura

Vivian Maier – Život u sjeni

Tokom pedeset godina, Vivian Maier je nosila foto-aparat svuda sa sobom, pravila fantastične fotografije koje niko u njenoj okolini nije vidio. Kada su kutije sa filmovima otkrivene poslije njene smrti ispostavilo se da je povučena dadilja iz Čikaga jedan od najboljih fotografa 20. vijeka.

Iako je rođena u New Yorku, djetinjstvo je provela u Francuskoj s majkom Mariom Jaussaud. Nekoliko je godina s porodicom živjela u New Yorku, gdje joj je otac radio kao inženjer. U Ameriku se vraća 1951. godine, gdje do kraja života radi kao dadilja. Svoje slobodno vrijeme Maier je koristila za fotografiranje raznih prizora najčešće na ulicama grada, gdje i dolazi do preokreta u njezinu radu. Počinje snimati s kvadratnim formatom, kupuje Rolleiflex kameru i mijenja način kompozicije. Hvata spontanost uličnih scena i oblikuje stil po kojem će kasnije postati prepoznatljiva.

Dosljedno fotografiranje toom pet desetljeća u konačnici je rezultiralo s preko 100 000 negativa, od kojih je većina nastala u Chicagu i New Yorku. Vivian se dodatno upuštala u svoju strastvenu odanost dokumentiranja svijeta oko sebe kroz ručno rađene filmove, snimke, intervjue i zbirke koje daju uvid u najfascinantnije prizore u američkom životu 50-ih i 60-ih godina.

Misterioznu fotografkinju obitelji su zapošljavale kao dadilju, opisivale ju kao ljubaznu, ali ekscentričnu ženu koja je štitila svoj privatni život i uza sebe imala veliku zalihu kutija s fotografskim filmovima. Često je mijenjala domaćinstva. Odlazila je gotovo nenajavljeno, ostavljajući svojim poslodavcima i njihovoj djeci blijedu i često proturječnu uspomenu o sebi.

Umrla je 21. aprila 2009. godine u staračkom domu u Highland Parku. Dvije godine ranije, na javnu je aukciju otišao njen maleni skladišni prostor, koji već dugo nije mogla plaćati. Bio je pun razne starudije, koju su za nikakve novce raznijeli mjesni staretinari, ne zagledajući puno što kupuju. Zaostavština karakteristična za onu vrstu starih ljudi, udovica ili neudatih žena, koji su cijeloga života poput hrčaka sakupljali i nanosili razne koještarije, što se na kraju pretvore u kolosalnu gomilu smeća. Svega je toga nestalo po logici jednoga neplaćenog duga. Kao što će na kraju nestati i Vivian Maier i svake uspomene na nju. Nije imala nikog od rodbine, pokopali su je neki od onih kojima je bila dadilja.

Skoro svih četrdeset godina koliko je, seleći se iz kuće u kuću, radila kao dadilja, Vivian Maier je u slobodno vrijeme snimala fotografije. Najintenzivije je snimala tokom šezdesetih. Bila je ulični fotograf, koristila je Rolleiflex kameru – što joj je omogućavalo da sa svijetom uspostavlja prisniji kontakt, a ponekad i da ostane neprimijećena dok snima ljude. Naime, Rolleiflex je ona kamera koja se drži na grudima ili na trbuhu, kroz objektiv se odozgor gleda, ne nišani se prijeteći, kao sa standardnim fotoaparatima, tako da ni živi ljudski objekti ne reagiraju na isti način. Većina ljudi, muškaraca, žena i djece, koje je snimila Vivian Maier uhvaćena je iz istog ugla. Djeluju iznenađeno, ili je nisu primijetili. Ona slika slučajne prolaznike, ljude zanimljivih fizionomija, one koji su čudno odjeveni, ekscentrike, crnce i bijelce, kojekakve čudake, ili one čije čudnosti bivamo svjesni tek kada ih vidimo na slici.

Slikala je ono što bi vidjela: prirodu, parkove, arhitekturu, životinje. Ali je, uglavnom, slikala ljude. Bilo je to vrijeme kada se moglo fotografirati slučajne prolaznike, a da to ne bude doživljeno kao atak na privatnost.

John Maloof je snimio dokumentarac Finding Vivian Maier čime je njen rad postao dostupan širokoj publici. Zahvaljujući ljudima koji su je otkrili, ona neće ostati još jedna starica koja vuše nije tu. Njeni radovi nastavit će da žive, a i ona kroz njih.





Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH