Pratite nas na društvenim mrežama

Tajna džema od malina

Kultura

Tajna džema od malina

“Navodno, jednom prilikom Tito je džemom slabije kvalitete poslužio tadašnjeg generala Franju Tuđmana, radi čega je ovaj oficir dobio višednevnu, iscrpljujuću dijareju. Tada se, kažu priče, Tuđman zavjetovao da će kad-tad dokinuti Titovu Jugoslaviju”, napisao je te ratne godine Zaimović.

Kako je on i sam rekao, svijet je “veliko tkanje i u njemu ništa nije slučajno. U tom tkanju mi smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom, u kojoj možda i ima reda, ali je on od više vrste, linije koje se, dakle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću”.

Karim Zaimović (1971-1995) bio je jedan od najvećih književnih talenata na ovim prostorima u 20. stoljeću. Njegova tragična smrt spriječila je puni razvoj i ostvarenje jednog enormnog literarnog dara. Ipak, i sama “Tajna džema od malina” osigurala je Zaimoviću značajno mjesto u svakoj povijesti bosanskohercegovačke književnosti.

Stripovi Corto Maltese i Marti Misterija inspirisali su vidno Karima u pisanju tekstova za knjigu Tajna džema od malina. Bile su to priče koje je Karim čitao u radioemisijama pod nazivom Josif i njegova braća na talasima Radija Zid, čiji je bio stalni saradnik u periodu opsade. Mnogima su slušanja te emisije bila nezaboravno ratno iskustvo. S nestrpljenjem se čekalo da ratnu tišinu prekine Karimov glas preko malih tranzistora i da ih odvede u čudesni svijet.

“Tajna džema od malina” čita se kao uspomena na ono što je moglo biti. Čita se kao nedovršeni rad nedvojbeno talentiranog autora koji je mogao obilježiti bosansko-hercegovačku kulturu i književnost daleko više nego što je to uspio učiniti. Čita se kao ljubavno pismo upućeno stripovima, fantastici, okultnome, bizarnome, tragičnome i nevjerojatnome, a prije svega kao ljubavno pismo upućeno Sarajevu – gradu za koji je Zaimović imao velike literarne planove. Možemo samo zamišljati što bi ga još snašlo, da je bilo Zaimoviću dati još samo malo vremena. Marsovci, masoni, David Icke i njegovi gušteri, toliko je toga ostalo neiskorišteno, a opet prisutno u Zaimovićevoj viziji sudbine ovoga grada.

Zaimović se rano počinje baviti novinarstvom (sa nepunih 15 godina sarađuje na Radio Sarajevu). Piše o filmu, stripu, likovnoj umjetnosti i kulturi općenito, u mnogim časopisima, nedjeljnim i dnevnim listovima (Naši dani, Lica, Vidici, Quorum, Kvadrat, Patak, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Književna revija, Mladina, Start, Erasmus, Oslobođenje, Večernje novine, Avaz, Ven, Sineast, Fantom slobode, Dani). Bio je stalni saradnik Nezavisnog radija Zid, a u prijeratnom periodu povremeno je sarađivao na Trećem programu TV Sarajevo i programima Radio Sarajeva. Sve vrijeme rata proveo je u Sarajevu. Nakon demobilizacije iz Armije BiH, u magazinu Dani uređuje oblast kulture.

Njegova mladost i njegovo ime ostalo je upisano u historiji bosanskohercegovačke književnosti i novinarstva.

Umro je 13. augusta 1995. od posljedica ranjavanja – kao civilna žrtva jednog od mnogobrojnih granatiranja Sarajeva. Imao je samo 24 godine.

Iako mu je u trenutku smrti bilo tek dvadeset i četiri godine, pokazao je ipak da je u tom kratkom životnom razdoblju mogao postići nešto za što je mnogima trebalo nekoliko decenija. To dovoljno govori o njegovom talentu koji je, nažalost, prestao ratnim vihorom. Taj njegov talent se može dosta dobro i lijepo očitovati u njegovom jedinom djelu “Tajna džema od malina”.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH