Pratite nas na društvenim mrežama

Svjetski dan knjige

FOTO: Annie Spratt/Unsplash

Kultura

Svjetski dan knjige

“Koliko je samo ljudi započelo novu eru u svom životu pročitavši knjigu!”Henry David Thoreau

Danas se u cijelom svijetu obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava. Ovaj dan se obilježava od 1995. godine, kada je usvojena odluka o obilježavanju dana koji slavi knjige.

Ovaj datum je odabran jer su tog dana 1616. godine umrli velikani Miguel de Cervantes i William Shakespeare. Međutim, sama ideja ovog dana zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Juraja, koji također pada na ovaj datum.

UNESCO je proglasio Dan knjige kao izraz poštovanja svim piscima koji su doprinijeli kulturnom razvoju čovječanstva i kako bi se mladi potakli na čitanje.

“Ne vjerujem u čaroliju u mojim knjigama. Međutim, vjerujem da se nešto vrlo čarobno može dogoditi kada pročitate dobru knjigu.” – J.K. Rowling

Osim što su knjige nenadmašni izvor znanja, mudrosti, mašte i zabave, postoji nekoliko dokazanih razloga zašto ne bi trebali odustati od čitanja.

Studija koja je rađena na Stenford Univerzitetu pokazala je da čitanje književnosti može imati značajan uticaj na način na koji mozak funkcioniše. U osnovi, eksperiment se odvijao na sljedeći način: istraživači su pratili individualni dotok krvi u mozak svakog ispitanika dok su čitali odlomke iz romana Jane Austen. Učesnicima je prvo rečeno da ovlaš pregledaju tekst, a zatim da ga pročitaju pažljivije, kao da uče za školu ili za ispit. Istraživanje je trebalo da pokaže kako na mozak utiče ne samo ono što se čita, već i način na koji se čita, ali i da istakne prednosti bavljenja književnošću uopšte.

Prvi rezultati su pokazali da tokom pažljivog čitanja dolazi do značajnog povećanja dotoka krvi u određenim dijelovima mozga. Istraživači su dokazali da je povećan dotok krvi u dijelu mozga koji ima „izvršnu funkciju“, a za koji se smatra da je ključan za kritičko mišljenje i rješavanje zadataka. I mada se dotok krvi povećava i tokom manje pažljivog čitanja, to se događa u drugim dijelovima mozga, a ne isključivo u dijelu koji ima izvršnu funkciju.

Istraživanje rađeno na Emori Univerzitetu, je pokazalo da mozak ostaje promijenjen nekoliko dana nakon čitanja nekog romana. Prema ovom istraživanju, čitanje može da poboljša sinapse koje se prave u mozgu, čak i dok je u fazi mirovanja – odnosno, čak i kad se ne čita i ne postavlja mozgu neku drugu vrstu zadatka. Istraživači su pratili moždanu aktivnost na grupi od 21 studenta, dok su svi čitali isti roman, koristeći snimanje magnetnom rezonancom ujutro nakon što su dobili zadatak da čitaju. Snimani su i nakon noći provedene bez čitanja. Moždana aktivnost studenata je praćena i kada su radili testove u vezi sa onim što su čitali, ali i za vrijeme odmora. Očekivano, istraživači su utvrdili značajno veću aktivnost i veći broj veza u mozgovima učesnika nakon što su čitali, u odnosu na ona jutra kojima su prethodile noći bez čitanja.

Ono što je najnevjerovatnije jeste činjenica da je otkriveno da su potpuno različiti dijelovi mozga bili aktivni kada su učesnici čitali: uključio se i onaj dio mozga koji se povezuje sa fizičkim senzacijama i pokretom, čime je čitaocima bilo lakše da se „prebace“ u tijelo naratora knjige i da osjećaju ono što on osjeća. Neurolog Gregori Berns, direktor Centra za neuropolitiku na Emori Univerzitetu, i vodeći autor studije, objašnjava ova nevjerovatna otkrića:

“Neurološke promjene koje smo otkrili povezane sa fizičkim senzacijama i sistemima za pokret, ukazuju na mogućnost da vas čitanje romana prenese u tijelo glavnog junaka. Oduvijek smo znali da dobra priča može da nas postavi na mjesto neke druge osobe, u figurativnom smislu. Sada vidimo da nešto slično može da se desi i biološki.“

Na ovaj poseban dan, preporučujemo vam nekoliko knjiga koje će vas sigurno inspirisati:

Mimesis – Andrej Nikolaidis

U odnosu na Nikolaidisovu raniju prozu, Mimesis, peta Nikolaidisova knjiga, ali prva kojom se superiorno nametnuo cijelom ex-YU književnom tržištu, predstavlja naglašeni zaokret ka realističkom pismu – nerijetko do pravog hiperrealističkog privida u kojem se Tekst i Stvarnost miješaju naizgled jedan kroz jedan – a da se pri tome temeljno autorovo osjećanje svijeta, reklo bi se, nije bitnije promjenilo. Junak i narator najvažnijeg, po mnogo čemu prevratničkog romana ovog Ulcinjanina – rođenog u Sarajevu 1974, gotovo je oblomovljevski pasivan u svom odnosu prema vanjskom svijetu, zavučen u svoj ulcinjski egzil između četiri zida, između knjiga i ploča, neizlječivo zgađen varvarstvom Devedesetih; zapravo, ako i postoje tragovi nekakvog njegovog truda, onda se oni mahom sastoje od upornog nastojanja da se u svijetu bude što manje, da se bez prijeke potrebe ne participira u njegovim turbulencijama.

Svjetionik – Virginia Woolf

Roman „Svjetionik“ naročito propituje prirodu žensko-muških odnosa, kao i prisutnost ženskih i muških elemenata i principa u jednoj ličnosti, sklada ili nesklada koji rezultira nerazmjerom tih segmenata unutar bića. Roman se bavi mnogobrojnom porodicom Ramsay, i njenom sudbinom u rasponu od desetak godina, s početka 20. stoljeća. Otpočinje dan uoči rata, njegov središnji dio odigrava se tokom rata, a posljednji se nadovezuje na prvi dio, i odigrava se dan po završetku rata. Radnja romana smještena je na otoku Skye, koji je dio Hebridskoga otočja u Škotskoj, na kojemu je Virginia Woolf provela najljepši dio svog djetinjstva.

Virginia Woolf pokazuje jedan, za tadašnje vrijeme i obrazovanu, visoku klasu, gotovo paradigmatski odnos muškarca i žene unutar kojega su sve životne operativnosti, uključujući i podizanje i odgoj djece, prepuštene na brigu „slabijem spolu“, dok su duhovne, „metafizičke“ brige, kao i univerzitetska, znanstvena karijera, nešto što se po prirodi stvari tiče muškoga spola.

Sarajevski Marlboro – Miljenko Jergović

Razumijevanje rata i mira ključni je razlog Jergovičeva uspjeha. Sarajevski Marlboro kroz naizgled jednostavne, ali pritom nevjerojatno duboke metafore, priča tužne ali i tople priče o sarajevskim ratnim zbivanjima. Sudbine Jergovićevih junaka, običnih ljudi triju nacionalnosti, ostavljaju nas u uvjerenju da smo barem na trenutak uspjeli sagledati sarajevsku tragediju. Jergovićev melanholočni stil i karakteristični bosanski duh nevjerojatno dobro raskrinkavaju besmisao rata kao pojma koji nije isključivo ograničen na prostore bivše Jugoslavije. Zbirka priča Sarajevski Marlboro prvi put je objavljena 1994. godine u Zagrebu, a do danas je prevedena na sve velike svjetske jezike. Englesko izdanje Sarajevskog Marlbora izašlo je u najuglednijoj džepnoj ediciji u svijetu – Penguin Books

Nepodnošljiva lakoća postojanja – Milan Kundera

Nepodnošljiva lakoća postojanja (češ. Nesnesitelná lehkost bytí) je roman Milana Kundere objavljen 1984. godine. Ova knjiga je danas najpoznatije Kunderino djelo. Knjiga je bila zabranjena u Kunderinoj domovini Čehoslovačkoj sve do 1989. godine. Možda najznačajniji roman Milana Kundere sa kojim je zasigurno stekao svjetsku slavu. Izuzetno ostvarenje koje je već odavno postalo klasik svjetske književnosti.

Knjiga opisuje Prag 1968. godine, živote intelektualaca i umjetnika u češkom društvu tokom komunističke ere, Praško proljeće i ulazak sovjetskih trupa u zemlju. Dvije glavne teme ovog djela su težina i lakoća. Tomaš i Sabina su u stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, nevezani ni za šta, slobodni u potpunosti. Oni su inkarnacija lakoće. Nasuprot lakoći, težina se vezuje za bića i principe, ona je moralna, a njena inkarnacija su Tereza i Franc.

Taj čovjek – Alija Isaković

Priče iz zbrike Taj čovjek predstavljaju jedan od vrhunaca Isakovićevog opusa. Iz njih se vidi prepoznatljiva osebujnost Isakovićeva rukopisa. Prozaist, dramatičar, istraživač književne historije i jezika. U prozi okušao se gotovo u svim formama (roman, kratka priča, pripovijest, putopis, aforizam), a mnoge prozne tekstove uspješno je prerađivao u pozorišne, televizijske i radijske drame. Isakovićeve proze, kao i dramske dijaloge, karakterizira izrazita eliptičnost i lapidarnost – ekonomičnost u riječima, a štedrost u značenjima.

Ako jedne zimske noći neki putnik – Italo Calvino

oman Ako jedne zimske noći neki putnik Itala Kalvina je potraga za odgovorom na vječno pitanje zašto čitamo književna djela. Junaci njegovog romana, Čitatelj i Čitateljka, sreću se u knjižari, oboje sa željom da pronađu nastavak romana koji su započeli da čitaju a koji je greškom izdavača prekinut na pola, umetanjem tabaka nekog drugog romana. Avantura čitanja vodiće ovo dvoje mladih ljudi iz romana u roman, kao kroz spiralu koja se nikad ne završava. Svaki roman koji započnu da čitaju predstavljaće svojevrsnu raskrsnicu na njihovom ličnom životnom putu. Preplitanje života i književnosti očituje se u ovom romanu slikom multiplikovanih romana, čiji je završetak nedostupan junacima sve dok ne spoznaju da su oni sami junaci svih tih romana koje čitaju i da samo oni mogu da utiču i na razvoj radnje i na sam (srećni) završetak kojem toliko teže.

Ako jedne zimske noći neki putnik” ljubavna je priča nesvakidašnja po strukturnoj koncepciji posvećenoj preispitivanju odnosa forme i sadržaja, dihotomije koja vijekovima izjeda književne teoretičare. Kalvinov je roman metanarativne prirode. To znači da ćete se sustretati s pričama u priči, ponekad imati poteškoća s razlučivanjem naratora i na kraju je cijeniti zbog upornog preispitivanja čitalačke i autorove stvarnosti. Život je san i slično.

Knjiga o Uni – Faruk Šehić

Knjiga o Uni uzdiže Unu do božanstva pred kojim će se klanjati i oni koji ni prst u nju nisu umočili. Bez kompleksa i straha autor se u romanu nosi sa svojim opsesijama, a prva i osnovna je rijeka Una. Ona ga inspiriše da se poribi i zanavijek smiješa s njom, olakšan od ljudskosti i iskustva što uz to ide. Druga opsesija Šehićeva je rat i on u njemu.

Treća je grad što se prazni i puni, zavisno od snaga na terenu. Šehić je bez žaljenja u svoj roman utkao materijal za nekoliko zbirki poezije i ludo se unio u to. Neki pisci mrze da se ponavljaju pred publikom i ubiru sigurne poene s horizonta čitalačkog očekivanja. Takav je i Šehić. Pred nama je nešto novo, neobično i hrabro napisano: i realno i snoviđajno, i lirsko i naturalno, i doživljeno i odsanjano, u muškom, ženskom i srednjem rodu… Knjiga o Uni, dugo pisana i iščekivana, će vas zasigurno opčiniti.

 

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH