Pratite nas na društvenim mrežama

STEVE McCURRY: Život u slikama

Kultura

STEVE McCURRY: Život u slikama

Steve McCurry jedan je od najpriznatijih fotoreportera današnjice, koji je osvojio mnoga priznanja i nagrade za svoje fotografije. Rođen je 1950. u Philadelhiji, a 1974. završava studij povijesti kinematografije i snimanja na sveučilištu u Pennsylvaniji. Za fotografiju se zaintigrirao radeći u novinama dvije godine kao fotograf.

Njegova međunarodna karijera fotoreportera započinje 1979. kad je zamaskiran prošao pakistansku granicu i ušao u Afganistan netom prije afganistansko-ruskog sukoba. Filmske role prokrijumčario je ušivajući ih u odjeću, a njegove snimke sukoba bile su među prvima koje su obišle svijet. Njegove snimke nakon toga pokupile su mnoštvo prestižnih nagrada i priznanja. Nakon Afganistana, obilazi mnoga ratišta diljem svijeta: Iran, Irak, ex Jugoslaviju, Bejrut, Kambođu, Filipine, Zaljevski rat.
Svojim fotografskim radom želi naglasiti katastrofalne posljedice ratovanja na pojedince, “obične” ljude, koji su mu ujedno i glavni motiv. Pritom mu je želja snimiti čim prirodniji izraz osobe koju portetira, pa često snima “po skrivečki” ili nenadano.

Njegova najpoznatija fotografija je svakako “Afgan girl“, portet afganistanske dvanaestogodišnje djevojke, koja slovi kao naprepoznatljivija fotografija ikad časopisa National Geographic. Djevojka je bila nepoznata sve dok 15 godina kasnije u suradnji s časopisom National Geographic nije krenuo u potragu za njom i našao Sharbat Gulau, udanu ženu, majku troje djece. Osim kao naslovnica Nationa Geographic-a, fotografiju je koristila međunarodna organizacija Amnesty International na svojim brošurama, posterima i kalenadrima.

“Prvo što me se dojmilo bile su njene oči. Tog jutra je ustvari moju pažnju u toj učionici privukla baš ta djevojčica. Slikao sam i neke druge djevojčice, ali više pokušavajući da se postavim tako da mogu uslikati i nju. Djelovala je stidljivo, malo istraumirano. Snimio sam par kadrova s njom”, prisjeća se McCurry.

Kad McCurry pak razmišlja o svojoj popularnosti, najviše ga uzbuđuje koliki je uticaj jedna slika imala na stvarni svijet. “Ljudi su volontirali u izbjegličkim kampovima zbog te fotografije. Afganistanci su nevjerojatno ponosni na nju, jer iako je djevojčica bila siromašna, ona je pokazala veliki ponos, hrabrost i samopoštovanje. Ta fotografija je privukla pozornost na njihovu situaciju i inspirirala mnogo ljudi” Zahvaljujući fotografiji i National Geographic je pokrenuo fond za pomoć afganistanskoj djeci, koji postoji i danas, a zbog čega taksisti u Afganistanu nikad nisu McCurryju naplatili ni jednu vožnju.

Na svojim fotografijama McCurry traži ono što zove “momentom bez garda, izvirivanjem suštine duše, iskustvom urezanim na licu neke osobe”. Bez obzira na to u kakvom okružju se zadesi snimajući, emotivna žiža njegove dokumentarne fotografije nepogrešivo se vraća na ljudski faktor. Njegov afinitet za fotografiranje ljudi učinio mu je radove prepoznatljivim i pomogao mu da stekne niz nagrada, među kojima i titulu Fotografa godine 1984. u izboru magazina koji izdaje National Press Photographers Association, te rekordne četiri prve nagrade World Press Photo te iste godine, Zlatnu medalju Robert Capa za najbolje foto-izvještavanje iz inozemstva, i dva puta nagradu Olivier Rebott Memorial.

Mnogo puta je bio izložen opasnosti, pa je tako bio uhapšen u Pakistanu, skoro se udavio u jezeru u Sloveniji nakon avionske nesreće, mnogo puta je napadnut tokom religijskih protesta u raznim zemljama, i čak dva puta su ga mediji proglasili mrtvim, ali ništa od toga ga nije spriječilo da nastavi sa fotografisanjem ljudskih sudbina širom svijeta. Nakon mnogo krvoprolića i okrutnosti koje je vidio, on kaže da je naučio da su svugdje na svijetu ljudi isti, ako priđeš nekome u Jemenu sa osmijehom, odgovorit će ti na isti način na koji bi to uradio čovjek u New Yorku. Ono što mu i dalje čini posao fotoreportera zanimljivim, jeste to što voli da istražuje svijet, kao i nepredvidivost života jednog svjetskog putnika kakav je on.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

NA VRH