Pratite nas na društvenim mrežama

Sjećanje na Stanley Kubricka

FILM

Sjećanje na Stanley Kubricka

Na današnji dan, 7. marta 1999.godine u Londonu je umro američki filmski režiser Stanley Kubrick, jedan od najznačajnijih režisera.

Kubrick je bio poznat po pomnom biranju teme svojih filmova, sporoj metodi rada, raznolikim žanrovima u kojima je radio, tehničkoj perfekciji i povučenosti kad je bila riječ o njegovim filmovima i obitelji.

Kako zvanična historija filma to pamti, Stanley Kubrick bio je američki filmski režiser koji je većinu svojih filmova snimio u Engleskoj. U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri stvorio je opus od 13 dugometražnih filmova, od kojih se mnogi smatraju klasicima.

Kubrickovi su filmovi većinom književne adaptacije, karakteristični po svojoj tehničkoj savršenosti, inventivnom pristupu filmskom scenariju i okrutnoj, ciničnoj dosjetljivosti. Njegova najpoznatija djela su: Dr. Strangelove, 2001: A Space Odyssey, A Clockwork Orange i The Shining .

Kako nezvanična historija to naslućuje, bio je svojeglavi usamljenik, strastveni posvećenik filmu, mizantrop, čudak koji živi u dvorcu sa 25 soba koji je opasan zidom, opsesivac koji je u potpunosti kontrolisao vlastite filmove – od pisanja scenarija do odluke u kojim će se bioskopima prikazivati, beskompromisni kritičar ljudskih slabosti, iščašeni crnohumorni ekscentrik koji je lud za šahom, knjigama i muzikom.

Prava istina o njemu, postojala ona ili ne, ostala je da vječno provocira i intrigira maštu svih iskrenih zaluđenika filmskom umjetnošću, zarobljena a potom oslobođena maštovitošću kadrova neponovljive kjubrikovske kreativne Odiseje.

Neki od njegovih najboljih filmova su:

THE KILLING (1956)

The Killing je američki crno-bijeli kriminalistički film snimljen 1956. u režiji Stanleya Kubricka, poznat kao prvo značajnije ostvarenje u Kubrickovoj filmografiji.

Predstavlja adaptaciju romana Clean Break Lionela Whitea, a scenario je napisao poznat pisac kriminalističkih romana Jim Thompson. Protagonist, koga tumači Sterling Hayden je iskusni profesionalni kriminalac koji, prije nego započene mirni život, odlučuje izvesti još jednu veliku pljačku, pri čemu bi meta trebala biti kladionica na hipodromu. Radnja prikazuje kako se njegov plan izjalovi zbog sukoba među suradnicima.

Kubrick je film snimio nakon što se sreo sa producentom Jamesom B. Harrisom. Napravljen je uz nizak budžet, pri čemu je Hayden bio jedino značajnije ime u glumačkoj postavi. Usprkos toga, izazvao je veliku pažnju i pohvale kritike, mada nije imao uspjeha na kino-blagajnama. Dore Schary, šef studija MGM, bio je toliko impresioniran filmom da je Kubricku i Harrisu povjerio njihov sljedeći i mnogo poznatiji film Paths of Glory.

Mnogo godina kasnije je Quentin Tarantino naveo The Killing kao jednu od glavnih inspiracija za vlastiti režijski debi Reservoir Dogs.

PATHS OF GLORY (1957)

Paths of Glory predstavlja adaptaciju istoimenog romana Humphreya Cobba, koji je, pak, bio inspiriran stvarnim događajima vezanim uz jedinice francuske vojske pod komandom generala Géraudom Réveilhacom na Zapadnom frontu u Prvom svjetskom ratu. Radnja filma se događa godine 1916. za vrijeme rovovskog rata i prikazuje kako ambiciozni general Mireau (čiji lik tumači George Macready) na sugestiju svog pretpostavljenog, generala Broularda (čiji lik tumači Adolphe Menjou), svoju diviziju šalje u samoubilački juriš na njemačke položaje preko ničije zemlje i koji je krvavo odbijen, a nakon čega preživjeli vojnici odbiju naređenje da ponovno izađu iz rovova. Protagonist filma, čiji lik tumači Kirk Douglas je pukovnik Dax, komandant pukovnije koja je izvela juriš, i koji bezuspješno pokušava spasiti živote trojice vojnika koji su za kaznu slučajno odabrani da im se sudi zbog navodnog kukavičluka.

Kubrick i njegov partner, producent James B. Harris, su film snimili nakon što je njihovo prethodno ostvarenje, niskobudžetni triler The Killing, izazvao velike pohvale i pažnju kritičara, ali i Dorea Scharyja, direktora studija MGM. Plan da se Paths of Glory snimi u produkciji MGM-a je propao, nakon što je Schary otpušten, ali je umjesto toga uskočio Douglas kome se scenario dopao, i čiji je pristanak za učešće u projektu osigurao financijsku podršku studija United Artists. Paths of Glory je imao relativno nizak budžet, ali dovoljan da ga Kubrick snimi na lokacijama u Bavarskoj, gdje je, između ostalog, u maloj ulozi pjevačice angažirao njemačku glumicu Christiane Harlan za koju će se sljedeće godine oženiti.

Paths of Glory je nakon premijere doživio niz pohvala od strane kritičara, ali je, za razliku od The Killing, uspio ostvariti i određen komercijalni uspjeh, a što je Kubricku omogućilo da ga nastave angažirati veliki studiji za sve skuplje i ambicioznije projekte koji će označiti nastavak njegove karijere.

SPARTACUS (1960)

Spartacus je povijesni spektakl Stanleyja Kubricka iz 1960. temeljen na istoimenom romanu Howarda Fasta o Spartakovu životu i Trećem robovskom ratu. U glavnim ulogama nastupili su Kirk Douglas kao pobunjeni rob Spartak i Laurence Olivier kao njegov smrtni neprijatelj, rimski general i političar Marko Licinije Kras.

U ostalim ulogama pojavili su se Peter Ustinov kao trgovac robovima Lentul Batiata (koji je za tu ulogu osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca), John Gavin (kao Julije Cezar), Jean Simmons, Charles Laughton, Herbert Lom, Woody Strode, Tony Curtis, John Dall i Charles McGraw.

LOLITA (1962)

Lolita po žanru predstavlja kombinaciju melodrame, crne komedije i filma ceste, a temelji se na istoimenom romanu ruskog književnika Vladimira Nabokova. Protagonist i narator, koga tumači James Mason je profesor Humbert “Hum” Humbert, sredovječni europski intelektualac koji se nakon Drugog svjetskog rata doselio u SAD i koji, nakon što je dobio katedru na jednom od univerziteta u New Hampshireu, postaje beznadežno zaljubljen u Dolores, “Lolitu” (čiji lik tumači Sue Lyon), 14-godišnju kćer svoje stanodavke Charlotte Haze (čiji lik tumači Shelley Winters). Radnja prikazuje kako ga požuda prema “Loliti” tjera da se oženi za Charlotte, a nastojanje da je sakrije pokrene niz događaja koji će kulminirati ubistvom.

Kada su otkupljena prava za ekranizaciju, Nabokovljev roman je izazvao veliku pažnju, ali i kontroverze zbog svog erotskog sadržaja, ali i tretmana tabu-teme hebefilije, odnosno opsjednutosti odraslih muškaraca djevojčicama. Studio MGM je, pak, upravo te kontroverze nastojao iskoristiti u svojoj propagandnoj kampanji kroz slogan “Kako su uopće mogli snimiti film po ‘Loliti’?”. Kada se Kubrick zajedno sa svojim producentom Jamesom B. Harrisom dohvatio ekranizacije, ispostavilo se da cenzorski standardi tadašnjeg hollywoodskog Kodeksa, iako nešto ublaženi u odnosu na ranije periode, još uvijek tako strogi da su autori filma morali raditi značajne preinake u odnosu na predložak. Prije svega se to odnosilo na dob naslovnog lika, koja je porasla na 14 godina; za njen lik je odabrana Sue Lyon, koja je, usprkos dobi od 14 godina, izgledala starije. Erotske scene, odnosno seksualna aktivnost o kojoj se govori u romanu, su ili izbačene iz filma ili prikazane implicitno, kroz sugestivne kadrove i double entendre u dijalozima. Neke od promjena su, pak, napravljene iz tehničkih razloga, a što se prije svega odnosilo na nelinearnu naraciju, odnosno time da radnja filma počinje tamo gdje je završila u originalnom romanu, odnosno da se odvija kroz jedan veliki flashback. Iako se radnja filma odvija u SAD, Kubrick je film u potpunosti snimio iz Britaniji, najvećim dijelom iz poslovnih razloga; pri tome je pokazao izuzetnu vještinu u izboru lokacija, rekvizita, te specijalnih efekata i drugih detalja koji stvaraju iluziju da se film snimao na drugoj strani oceana.

DR. STRANGELOVE (1964)

Dr. Strangelove or: How I learned to Stop Worrying and Love the Bomb britanska je crnohumorna satira iz 1964. koja je snimljena po knjizi „Crvena uzbuna“ koju je napisao Peter George. Radnja se vrti oko poludjelog američkog generala koji je naredio svojim vojnim zrakoplovima nuklearni napad na Sovjetski Savez, pa je američki predsjednik ( Peter Sellers ) krenuo u komplicirani pothvat da to spriječi. Priča nudi satirični pogled na Hladni rat te na histeriziranje potencijalne opasnosti od drugih država i nacija. „Dr. Strangelove“ sa nalazi na listi 250 najboljih djela kinematografije na siteu IMDb.com.

2001: A SPACE ODYSSEY (1968)

2001: A Space Odyssey znanstveno-fantastični je film iz 1968. godine. Scenarij za film napisali su Kubrick i Arthur C. Clarke, a djelomično je bio inspiriran Clarkeovom kratkom pričom The Sentinel. Clarke će kasnije napisati istoimenu knjigu 2001.: Odiseja u svemiru koja će biti izdana nedugo nakon početka kino distribucije filma. Radnja filma prati seriju susreta ljudi s tajanstvenim crnim monolitom koji očigledno utječe na ljudsku evoluciju te na put do Jupitera kako bi se pronašao signal koji je jedan takav monolit odašiljao s Mjeseca. Film 2001.: Odiseja u svemiru smatra se epskim ne samo zbog svoje dužine i obima radnje, već i zbog svog srodstva klasičnim epskim filmovima.

Film je producirao i distribuirao američki studio MGM, a snimljen je gotovo u cijelosti u Engleskoj u studijima “MGM British” (čime je postao jednim od posljednjih filmova koji su tamo snimljeni, jer se studio zatvorio 1970. godine) i Shepperton Studios uglavnom zbog toga što su ti studiji bili puno veći nego oni u SAD-u.

Iako je u početku primio pomiješane kritike filmske struke i publike, film 2001.: Odiseja u svemiru postao je kultnim i polako postigao odlične box-office rezultate. U godinama nakon prvotne kino distribucije postao je najgledaniji film 1968. godine u Sjevernoj Americi. Danas ga filmski kritičari, stručnjaci i publika uglavnom smatraju jednim od najboljih i najutjecajnijih filmova ikada snimljenih. U anketi iz 2002. godine koju je proveo magazin Sight & Sound kritičari su ga postavili među deset najboljih filmova ikada snimljenih.

A CLOCKWORK ORANGE (1971)

A Clockwork Orange distopijski je kriminalistički film snimljen prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa i to prema američkom izdanju, koje je bilo bez posljednjeg poglavlja. U glavnoj ulozi karizmatičnog delikventa nastupio je Malcolm McDowell, a za soundtrack je zaslužna Wendy Carlos. Film je izazvao burne reakcije i uveo izraz “ultranasilje” u svakodnevnu uporabu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan, ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji film je nakon premijere povučen iz distribucije zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film.

BARRY LYNDON (1975)

Barry Lyndonhttps je britanska-američki povijesna drama iz 1975. godine i predstavlja Kubrickov 10. dugometražni film. Kubrick je kao podlogu ovog filma uzeo istoimeni roman Williama Tackerya. Film je, uz Kubrickovu režiju, uvelike zadužila i vrlo dobra gluma tv-zvijezde Ryana O'Neala u naslovnoj ulozi, a film je bio nominiran za Oscara u 7 kategorija.

Pri premijeri, kritičari su bili suzdržani prema “Barryju Lyndonu”, zamjerajući mu da je neobično plah i usporen za jedan film Stanleya Kubricka, no s vremenom je stekao veliku reputaciju pa ga neki danas smatraju i jednim od najboljih filmova redatelja. Tako je Jeffrey M. Anderson u svojoj recenziji napisao: “Film “Barry Lyndon” na neobičan način podsjeća na “Forresta Gumpa” po tome da njegov protagonist nije osobito bistar oportunist (Ryan O'Neal) koji se uspinje u društvu kada se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Razlika je da Kubrick ima hrabrosti portretirati svojeg protagonista kao blago podlog antijunaka. Dopušta mu da ima mana, dok je Gump predstavljen kao junak. Odgledavši “Barryja Lyndona” po drugi put, primjetio sam da sam bio iznenađen i šarmiran njegovom duhovitošču i živošču, predstavljenim na suzdržan način, kada mi se činio hladnim kada sam ga pogledao prvi put. Cijenim i O'Nealov banalni portret junaka iz naslova, koji je savršeno ulovio unutarnji život varalice. “Barry Lyndon” se izdvaja kao jedan od Kubrickovih vizualno najistaknutijih filmova, u kojem je svaki prizor uokviren kao prekrasna slika, naglašavajuči pasivnost perioda i samog Barryja”.

Christopher Null je također hvalio fim: “Kubrickovo remek-djelo se često zanemaruje – čak i prezire – od onih koji tvrde da je pretenciozno i sporo. Doduše, jest pretenciozno i sporo, ali je ipak jedan izniman film. Zapravo, to je moj najdraži povijesni film”, kao i Rob Vaux; “Kubrickova neopravdano podcijenjena povijesna drama je u jednakoj mjeri tehnički lijepa koliko je i pogodna za poticanje na razmišljanje”. S druge strane, Ken Hanke nije bio zadovoljan: “Zgodno za pogledati, ali tako dramatično sterilno da jedva da postoji”.

THE SHINING (1980)

The Shining je horor iz 1980. godine snimljen prema istoimenom romanu Stephena Kinga. U glavnim ulogama se pojavljuju Jack Nicholson kao poremećeni pisac Jack Torrance, Shelley Duvall kao njegova žena Wendy i Danny Lloyd kao njihov sin Danny.

Tokom predprodukcije, oko tri sata ujutro, Stanley Kubrick je nazvao Stephena Kinga da ga pita “Jesu li priče o duhovima samo potvrda zagrobnog života?” King se nije složio. Tokom razgovora, Kubrick je odlučno upitao, “Vjeruješ li u Boga?”. King se zamislio na trenutak i odvratio, “Da, mislim da jesam.” Kubrick je odgovorio, “Ne, mislim da Bog ne postoji”, i poklopio.

Snimanje je obavljeno u studijima Pinewood i Elstree u Engleskoj. Set Overlook Hotela bio je najveći ikad sagrađen. To je uključivalo cijeli eskterijer i interijere hotela. Nekoliko vanjskih scena je snimljeno u Timberline Lodge na Mount Hoodu u Oregonu. Interijeri su temeljeni na hotelu Ahwahnee u nacionalnom parku Yosemite. Timberline Lodge tražio je od Kubricka da promijeni zloglasnu sobu 217 iz Kingova romana na 237, kako bi mušterije odsjedali bez straha u sobi 217.

Vrata koja Jack sasječe sjekirom na kraju filma bila su prava vrata. Kubrick je prvo koristio lažna vrata, izrađena od slabijeg drveta, ali ih je Jack Nicholson, koji je radio kao dobrovoljni vatrogasac, prebrzo uništio.

Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Isijavanje drži rekord među filmovima u kojima se najviše puta ponavljala jedna jedina scena (uključujući dijalog) sa 127 ponavljanja. U njima je sudjelovala Shelley Duvall.

Jackova najslavnija rečenica, “Heeeeere's Johnny!”, preuzeta je iz slavnog uvoda za Johnny Carson Show domaćina Johnnyja Carsona, koju je izgovarao Ed McMahon. Na vlastitu inicijativu ju je dodao Nicholson.

FULL METAL JACKET (1987)

Full Metal Jacket ratna je drama iz 1987. temeljena na romanu Gustava Hasforda, The Short-Timers. Naslov se odnosi na vrstu metka koje koriste strijelci iz pješaštva Film prikazuje grupu američkih marinaca koji vode urbane bitke u Vijetnamskom ratu. Egzistencijalna konfuzija i tjeskoba počinje kampu za obučavanje, s krvavim ishodom prije odlaska u Vijetnam.

Film je zaradio najviše kritika na račun lokacija na kojima je film sniman; mnogi kritičari su smatrali kako su engleske lokacije bile neadekvatne za film. Roger Ebert napisao je 1987.:

“Film se dijeli u nekoliko autonomnih dijelova, od kojih nijedan nije baš zadovoljavajući. Scena u press sobi, na primjer, s lekcijom iz propagande, se čini kao da reflektira nešto od istog duha Dr. Strangelovea. Ali kako je povezana s neobičnom scenom s vijetnamskom prostitutkom – scenom s čvrstim početkom, ali bez sredine i kraja? I, kako ijedna vodi do konačnog obračuna sa snajperisticom?”

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike FILM

NA VRH