Pratite nas na društvenim mrežama

RECENZIJE

Roma (2018)

Veliki režiseri znaju kako gledatelja uvući u priču, suptilno ga navesti na ono bitno i tu ga zadržati. Drugim riječima odlični filmovi nas uče kako obratiti pozornost na stvari, na način na koji ne uspijevamo u svakodnevnom životu. To je ono što je Cuaron postigao svojim najnovijim filmskim ostvarenjem “Roma”, koji je snimljen u crno-bijeloj tehnici. Upravo ta činjenica daje prostor Cuaronu za detaljnije portretisanje likova, donoseći nam manje vizuelnih informacija, pa stoga nas lakše uvlači u priču filma, dijaloge i psihologiju likova.

Od samog početka se da naslutiti da nas čeka film koji zahtijeva da se udobno smjestimo i uvučemo u priču, ne očekujući brze kadrove, nego kadrove koji iznova hrane naša vizuelna čula svojom sjajnom teksturom. Čitavu radnju filma pratimo iz perspektive mlade Cleo (Yalitza Aparicio), koja radi kao domaćica u jednoj srednjoklasnoj porodici. Na čelu porodice je doktor, koji napušta ženu Sofiu, i njihovo četvero djece, tako da se veći dio vremena Cleo brine o njima, uspavljuje ih, presvlači, budi. Aparacio nikada prije nije glumila, čak je u prošlosti radila kao domaćica što joj je ujedno i pomoglo da portretiše lik Cleo. Aparacio kao i ostali glumci su od Cuarona scenarij dobijali na dan snimanja ili dan prije, otkrivajući svoje karaktere u realnom vremenu, zbog čega su i uspjeli postići autentičnost emocija. Ukoliko ne obraćamo pažnju, Cleo nam se može doimati pasivnom, ali mnogo toga se krije ispod površine što otkrivamo preko njenih dosta izražajnih očiju.

Film odiše brojnim kontrastima. S jedne strane je Cleo koja potiče iz siromašne porodice, a s druge strane je prikazan život porodice u kojoj radi, koja uživa u komforu. Taj kontrast nam Cuaron najbolje prikazuje kroz dijaloge između Cleo i Adele, koja radi kao druga domaćica, a koje međusobno pričaju na autohtonom dijalektu Mixteca, a kada komuniciraju sa članovima porodice pričaju na španskom jeziku. Također s jedne strane vidimo miran, svakodnevan život te srednjoklasne porodice, a druge strane su socijalni nemiri, oduzimanja zemljišta, te Corpus Christi masakr koji se dogodio 1971. godine, a tokom kojeg je meksička vojska usmrtila liberalno orijentisane studente koji su protestvovali.

Roma je u isto vrijeme i smiješan film, ali i ozbiljna drama sa bolnim scenama gubitka koja u središte stavlja ženu. S obzirom da film uveliko ima uporište u Cuaronovom privatnom životu i djetinjstvu, on predstavlja testament ženama koje su ga odgojile i koje su ispunjavale njegov život. I dok su se ozbiljne stvari dešavale oko njih, a koje su prikazane i u filmu, ove žene su uvijek nastavljale.

Film Roma je jedan od onih filmova u kojima se svaka scena može raščlaniti i proučavati. Do kraja filma nas uspije toliko uvući u priču da poželimo ne rastati se od ove porodice kako bi saznali da li će uspjeti nastaviti uprkos preživljenim tragedijama, da li je njihova ljubav dovoljno snažna da ih i dalje drži na okupu i da li će uspjeti prevazići sve prepreke koje su im na putu. Ovo je film koji ćete poželjeti odgledati više puta, a to je ono što se može reći samo za odlične filmove.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike RECENZIJE

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH