Pratite nas na društvenim mrežama

Nedjeljna preporuka za čitanje

Kultura

Nedjeljna preporuka za čitanje

Čitanje ne podrazumijeva samo sjedenje u udobnoj fotelji, ispijanje čaja i neobavezno prelistavanje štiva. Čitanje nije dosadno i pasivno, a još manje beskorisno.

Pronalaženje vremena za čitanje knjige ili dugog, informativnog članka iz koga ćete nešto naučiti može biti teško i naporno. Ljudi imaju sklonost ka tome da vrednuju stvari prema tome da li im oni pružaju momentalne i očigledne koristi i dobrobiti, i zato izbjegavaju čitanje. Čitanje je zaista korisno, pruža nove avanture svakom novom pročitanom stranicom i daje mogućnost našeg ličnog usavršavanja na mnogo načina.

U nastavku pročitajte preporuku za ovu nedjelju, među kojima se nalaze djela koja će vas sigurno odvesti na nezaboravnu avanturu.

Haruki Murakami – Sputnik ljubav

“Ovo je roman o ljudskoj izgubljenosti i otuđenosti, roman o raspolućenosti čovjeka, o njegovoj ubačenosti u orbitu u kojoj je prisiljen da se kreće poput nekog vještačkog Zemljinog satelita. U romanu se stalno nadmeću stvarno i virtuelno, miješajući se do neprepoznatljivosti. U pitanju je višestruki sudar svjetova, čak i geografski, obzirom da se dio radnje odvija u Japanu a dio u Grčkoj, koja nije nimalo slučajno izabrana budući da je domovina ostrva Lezbos.
U svom drugom dijelu roman ima sve dramatične karakteristike trilera, gdje čitalac biva zarobljen na ringišpilu zebnji i strasti. Dramatično je i nastojanje glavne junakinje, Sumire, da spozna onu drugu stranu, da otkrije šta se nalazi sa druge strane ogledala, da susretom sa umrlom majkom pokuša da popuni ogromnu prazninu u čije čeljusti je upala.” Lazar Macura

Haruki Murakami je jedan od najpoznatijih savremenih svjetskih pisaca, čija djela već godinama u Japanu imaju milionske tiraže, a prevedena su na dvadesetak jezika. U svom prvom romanu prevedenom na srpski jezik, Sputnik ljubav, Murakami nas vodi u urbani Japan da bi nam predstavio priču o zamršenom trouglu neuzvraćenih ljubavi. U osnovi ljubavni roman začinjen detektivskom pričom, Sputnik ljubav se čita i kao duboko promišljanje o ljudskoj čežnji uopšte.

Nerijetko ćete u Murakamijevim knjigama naići na spominjanje neke knjige, pisca, muzike, filma kojima je neki od Murakamijevih likova fasciniran i impresioniran. Tako je i u romanu „Sputnik Ljubav“. U ovom romanu akcenat je stavljen na klasičnu muziku, pisce kao što su Jack Kerouac i Joseph Conrad, režisera Luc Bessona čime vam sam Murakami daje određenu preporuku šta pogledati, pročitati i poslušati.

Da bismo u potpunosti shvatili sam roman neophodno je da najprije rastumačimo naziv romana. Zato je Murakami na početku romana kao uvodnu riječ napisao sljedeće:

“Sputnik – 4. oktobra 1957. godine, Sovjetski Savez je sa kosmodroma Bajkanor u Kazahstanu lansirao prvi vještački satelit na svijetu, nazvan Sputnik 1. Prečnika 58 cm težine 83,6 kg obišao je Zemljinu kuglu za 96 minuta i 12 sekundi.

3. novembra iste godine uspješno je lansiran i Sputnik 2, u kojem je bio pas Lajka. Bila je to prva životinja koja je odletjela u kosmos; međutim letjelica se nikad nije vratila na Zemlju i Lajka je tako žrtvovana radi doprinosa proučavanju biološkog života u kosmosu.”

Iz Hronike svjetske historije

Imajući u vidu ove historijske činjenice, neminovno se dolazi do zaključka da „Sputnik Ljubav“ simbolično predstavlja to ljudsko traganje za ljubavlju koje je u velikoj mjeri slično kruženju satelita oko svoje planete. Ta potraga unaprijed je osuđena na neuspjeh, baš zato što se u tim stremljenima ne može izaći iz „ucrtanih” okvira. Satelit se jedino može kretati po svojoj orbiti. U tom vječitom krugu (elipsi) koji nema svoj početak i svoj kraj i što samom tom traganju daje jednu beskonačnost ipak ograničenu na samo postojanje i životni vijek satelita i same planete. Iste vrste je i uzajamna veza između dva glavna lika romana „Sputnik Ljubav“ Sumire i K, koji tragaju za svojom ljubavlju i samim tim svojom sudbinom. Izgubljeni u tom ogromnom univerzumu satkanom od osjećanja, strasti, emocija, požude, erotike i misli, njih dvoje, svako na svoj način, kruži poput satelita oko svoje planete i svog sunca (osobe koju vole), nadajući da će ih ta planeta svojom gravitacionom silom privući ka sebi i samim tim ostvariti njihovu dugogodišnju težnju. Međutim, ne može se protiv gravitacije i zakona fizike. Postoji nešto jače i mnogo snažnije od puke ljudske želje, volje i strasti. A satelit je osuđen na vječno kruženje oko svoje planete. Dok se ne raspadne ili pak ne nestane.

Generalno gledano, svako od nas, u manjoj ili većoj meri, ima tu svoju sputnik ljubav i sam je taj satelit sputnik ljubav. Ljubav koju nije pronašao i ljubav koja ga nije pronašla. Svako je od nas, barem jednom u životu, patio zbog neuzvraćene ljubavi i neostvarenih želja i snova. To je i glavna prednost ovog romana zato što se svako može pronaći u njemu.

Maya Angelou – Pismo kćeri

Maya Angelou bila je izuzetna žena, utjecajna u jednom od najvažnijih američkih pokreta dvadesetog stoljeća, onome za građanska prava. Bila je i glumica, redateljica, pjesnikinja, spisateljica, ali i majka. Biološka majka jednom djetetu, sinu, ali i majka hiljadama žena, hiljadama kćeri. Jedna od njezinih osam autobiografskih knjiga zove se ”Pismo kćeri”, knjiga koju je Maya napisala u jesen svog života, ali kojom nas je još jednom podsjetila kakav bogat i neobičan život je vodila, a kroz priče koje nisu poslagane hronološki podijelila sa svim svojim kćerima mudre savjete.

Kroz priče i poeziju, nenametljivo, ispričala je svoju priču, crtice iz života i što je iz svega naučila. Od djetinjstva, preko naglog odrastanja, krizama kroz koje je prolazila, o ljudima, od dobrih do onih drugih koji su je također naučili lekcije, Maya je pisala bez zadrške, zato što nas ne oblikuju samo dobre stvari koje nam se događaju.

Zaista je teško pisati o ovakvoj knjizi jer ona pogađa svaku čitateljicu osobno. Svako će u njoj naći ono što traži i pronaći se u nekoj drugoj priči ili savjetu. Neosporno je jedino to da je knjiga doslovno poput tople šoljice čaja u hladnoj zimskoj noći. Vjera, snaga, ljubav, mudrost koje je živjela ova posebna žena izviru iz stranica kao što je karizma isijavala iz nje za života, ali i nakon smrti.

Kad se na samom početku knjige obrati ovim riječima svim svojim kćerima znate da ste na pravom mjestu, baš kao da ste se vratili kući.

”Možda ne kontroliraš sve što ti se u životu događa, ali možeš odlučiti da nećeš dopustiti da to umanji tvoju vrijednost. Pokušaj biti duga u nečijem oblaku. Nemoj se samo žaliti. Potrudi se promijeniti ono što ti se ne sviđa. Ako ne možeš ništa promijeniti, promijeni dosadašnji način razmišljanja. Možda pronađeš novo rješenje.”

Michel Houellebecq – Serotonin

Serotonin je priča o 46-godišnjem Florentu-Claudeu Labrousteu, inženjeru poljoprivrede slomljenog srca koji za ministarstvo poljoprivrede piše trgovačke izvještaje i prezire EU te se odlučuje na korjenitu promjenu svoga života. Ciničan i neotesan, a opet s daškom romantizma u sebi, on je tipičan „uelbekovski antiheroj“.  Florent-Claude Labrouste je u samonametnutoj disfunkcionalnoj vezi sa ženom dosta mlađom od sebe. Kad otkrije njenu nevjeru, razočaran i nezadovoljan životom koji vodi, odlučuje napustiti Pariz i vratiti se u Normandiju. U pokrajini svoje mladosti prisjeća se izgubljenih ljubavi i sreće nastojeći pronaći svoje mjesto u svijetu koji mu više ne donosi nikakvu radost. Jedino olakšanje pronalazi u tableti – maloj, bijeloj, ovalnog oblika. Captorix je novi lijek, nedavno pušten u javnu upotrebu, a djeluje tako što pospješuje lučenje serotonina. I dok društveni nemiri oko njega rastu, a njegova se depresija produbljuje, Florent-Claude se okreće novom lijeku s nadom da će pronaći nešto za šta vrijedi živjeti.

Roman jednog od najprovakativnijih pisaca svoje generacije, Sertotonin je istovremeno razarajuća priča o samoći, čežnji i ličnoj patnji, te moćna krtika savremenog života. Naslov “Serotonin” aluzija je na antidepresive koje uzima ne bi li se mogao hrvati s krajem braka i poslovnim problemima.

“Enfant terrible ” francuske književnosti i njen najveći izvozni proizvod, kontroverzni provokator Michael Houellbecq (62), ponovo je svojom novom knjigom okrenuo ogledalo ka mračnoj istini suvremene Francuske.

Francuski mediji nazvali su knjigu gorkom i vizionarskom. U njoj se kritiziraju političari “koji se ne bore za interes svog naroda već su spremni umrijeti za obranu slobodne trgovine”. Napisan prije aktualnih protesta “žutih prsluka” usmjerenih protiv francuske vlade, Serotnin se bavi očajnim seljacima u Normandiji koji organiziraju oružane blokade putova i dolaze u sukobe s policijom.

Francuski magazin L’Obs piše o Serotoninu kao o “prekrasnom djelu beskonačne tuge”.
Njemački Zeit zakljujučuje da Houellbecq treba shvatiti ozbiljno, pišu da su odavno vidjeli “antiliberalna uvjerenja najvećeg živog francuskog autora” kao književno pogonsko gorivo.

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH