Pratite nas na društvenim mrežama

Nedjeljna preporuka za čitanje

Kultura

Nedjeljna preporuka za čitanje

Knjiga može služiti kao vozilo koje će nas odvesti na dugu avanturu i nepoznatu destinaciju. Ona može biti prijatelj, inspiracija, učitelj. Knjiga može poslužiti kao lekcija, često vrlo korisna i praktična, koja nam pruža konkretne informacije ili ponekad apstraktne, filozofske ideje. U svakom slučaju, ona nam pomaže da otvorimo svoj um za nove ideje i nove poglede na svijet. Ovu nedjelju preporučujemo vam sljedeće knjige, a koje će vam sigurno pružiti nove poglede na svijet:

Uhvati zeca – Lana Bastašić

Roman “Uhvati zeca” govori o tome kako je biti žena neprekidnog tranzita, lutanja između prinudnih, dodijeljenih domova i onih imaginarnih koje same gradimo i ponovo osvajamo.  Roman govori prvenstveno o ženskom prijateljstvu, što je itekako zahtjevan zadatak, potrebno je mnogo vještine kako pisati o ženi, kako stvoriti ženski identitet, bez da je on odbljesak nekog muškarca, nego da taj identitet postoji sam za sebe. I Bastašić to itekako uspješno radi.

UHVATI ZECA nije još jedna priča o ratu, i nije tek još jedna priča o prijateljstvu, ni o Bosni. Roman je svakako baziran na posljedicama devedesetih godina, na posljedicama rata, iako tu riječ nećeti pronaći među koricama ove knjige. Ali jasno ćete vidjeti da je razorio sve, i Bosnu, i prijateljstvo, i Le(j)lu koja mijenja ime u toku rata, i Saru koja mijenja zemlju, i sve što je mogla promijeniti. Lana Bastašić konstrukcijom romana parafrazira “Alisu u zemlju čuda” i sa tom knjigom pravi višestruke paralele – strukturalne, psihologizacijske, poetske. Roman ima 12 poglavlja, a svako poglavlje je ogledalo jednom poglavlju iz Alise.

Silmarillion – J. R. R. Tolkien

Silmarillion J.R.R. Tolkiena prvi je put objavljen 1977. godine, četiri godine nakon autorove smrti. Zahtijevan i dugotrajan urednički posao oko sređivanja očeve dokumentacije obavio je Christopher Tolkien.

Pravi Silmarillion zapravo je samo središnji dio ove knjige u kojem je Tolkien ispričao pripovijest o tri Silmarilla, dragulja koja je izradio Fe(dvije točkice na e)anor, najdarovitiji od svih vilenjaka. Po predanju, prvi je Gospodar tame, Morgoth, ugrabio Silmarille i ugradio ih u svoju krunu, nakon čega su vilenjaci pošli u rat protiv sila zla ne bi li povratili svete im dragulje. Čitatelji Gospodara prstenova prepoznat će neka od zbivanja, a kao junaci u ovoj priči pojavljuju se i neki dobro znani vilenjaci.

Tolkien je, međutim, želio da se u knjigu uvrste još četiri kraća djela, od kojih se dva odnose na legende o samom početku postanka svijeta; to su Glazba Ainura i Kazivanje o Valaru pisane u stilu drevnih epova. Na preostala dva spisa, napisana u formi povijesnih tekstova (Pad Numenora i O prstenu moći i Trećem dobu), izravno se nadovezuju događaji opisani u Gospodaru prstenova.

Silmarillion je nastajao u razdoblju od gotovo pedeset godina, uz bezbrojne izmjene, neprestane dorade i pregršt različitih inačica istih događaja, pa je stoga razumljivo što nema konzistentnu strukturu romana kao druga zaokružena Tolkienova djela, no ipak pruža neprocjenjivo vrijedan uvid u povijest Međuzemlja i cjelokupnu mitologiju Tolkienova svijeta prije Gospodara Prstenova.

Vlastita soba – Virginia Woolf

Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja. Na više mjesta radnja, koja je počesto svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama. Stvara senzibilne i introvertirane likove koji stalno preispituju smisao života i osobno postojanje; meditacija je to o protoku vremena i života. Virginija se pita što uistinu protječe, vrijeme ili mi u vremenu. Vrijeme nije brza rijeka u kojoj se gubimo, već statični ocean u kojem se mi ljudi krećemo poput riba.

“Uistinu, kad bi žena postojala samo u muškoj književnosti, čovjek bi mislio da je ona biće vrhunskog značenja, raznolika, hrabra i zla, sjajna i prljava, beskrajno lijepa i nevjerojatno ružna, velika poput muškarca, neki misle i veća. Ali to je žena u književnosti. U stvarnosti, kako ističe profesor Trevelyan, nju su zaključavali, tukli i bacali po sobi.”

Vlastita soba (1929), po žanrovskom određenju koliko esej o ženama u književnosti toliko i modernistička pripovjedna proza o autoričinoj utopijskoj maštariji, najutjecajniji je tekst dvadesetostoljetne feminističke književne kritike. Esej ispituje da li su žene bile sposobne da proizvode, i zapravo da li su slobodne da proizvode, djelo kvalitete Williama Shakespearea , baveći se ograničenjima s kojima se suočavaju pisci iz prošlosti i sadašnjice.

 

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH