Pratite nas na društvenim mrežama

Nedjeljna preporuka za čitanje

Kultura

Nedjeljna preporuka za čitanje

“We read to know we're not alone.” ― William Nicholson

Semezdin Mehmedinović – Ovo vrijeme sada

Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna tačka, sve su to tkanja oko kojega se množe priče, oko kojega se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića. Bilo da se radi o susretu s Márquezom u baru u Washingtonu ili o ženi koja donosi ogledalo kao svoj eksponat za neobičnu izložbu u kultnom prijeratnom sarajevskom kafiću, svaka epizoda uvijek je duboko intimna, promišljena, zaokružena, a istodobno nedovršena kakav je i život sam.

Rekreiranje razglednica za Aleša, gledanje nogometne utakmice, kafa u ugodnom društvu, igranje partije šaha u muzeju književnosti, užitak u pogledu na hercegovačko nebo, selidba knjiga s kraja na kraj Sjedinjenih Država, sve su to priče koje tvore Ovo vrijeme sada – vrijeme prošlo, sadašnje, buduće. Ovo vrijeme sada vrijeme je koje izabiremo da bismo doživjeli sebe same, da bismo osjetili vlastitu intimu, da bismo otkrili duboko skrivene iskrice koje nas čine čovjekom. Ovo vrijeme sada knjiga je potrage, sjećanja i osjećaja, knjiga u kojoj se vrhunska proza i poezija spajaju u neodvojivo jedno.

Kristina Gavran – Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu

Knjiga Kristine Gavran”Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu” sadrži 18 kratkih priča koje svjedoče o autoričinoj ambiciji da temi putovanja pristupi na sasvim poseban, motivsko-tematski i stilski izdvojen način. Čini to tako što svoje autorsko ja ucjepljuje u desetak svojih fikcionalnih alter ega, u svoje nemirne suputnike sasvim različitih životnih iskustava koje spaja to što, da bi živjeli, moraju putovati: pred nama se rastvara galerija nomada sastavljena što od uobičajenih turista, lutalica, svojevoljnih egzilanata, hodočasnika, svakojakih pustolova, sve do profesionalnih putnika.

S njima će se autorica uputiti cijelom kuglom zemaljskom – krenuvši od Zagreba preko Ohrida ili malenog češkog grada Telča do metropola poput Berlina i Londona (gdje trenutačno obitava), sve do egzotičnog marokanskog Marakeša i Tunisa… i još dalje, do samog kraja svijeta – do Indije, smiraja putova i narativnog utočišta koje autoricu očito iznimno fascinira (tako je radnja čak triju priča smještena u okrilje indijske kulture, toliko različite od njezine).

Osim te geografske razasutosti koja pričama podaruje kolorite susreta/srazova kultura i običaja zbirka je obogaćena pripovjedačkim višeglasjem: čas nam svoje iz svoje perspektive priča glas malene djevojčice, čas pustolovno raspoložena adolescentica, a odmah potom, već u sljedećoj priči, zabrinuti roditelji jedne druge njezine vršnjakinje iz potpuno drugog kraja svijeta. Ta sveprisutna raznolikost, široka lepeza umjetničkih postupaka i bogatstvo glasova koji (re)konstruiraju jednu malu filozofiju putovanja, može funkcionirati kao zajednički nazivnik okupljenih priča, koje se razlikuju organizacijom teksta, pa tako variraju od popabirčenih fragmentarnih zapisa jednog putovanja vlakom (priča U vlaku), do konceptualno gotovo dovršenih nacrta iz kojih potencijalno može izrasti kakav budući roman.

Maya Angelou – Mama, ja i mama

Maya Angelou (1928. – 2014.), velika američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, opisala je svoj nevjerojatan život u nizu od sedam autobiografija, od kojih je Mama, ja i mama posljednja (2013.).

U njoj je legendarna umjetnica i ikona afroameričke kulture progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svom odnosu s majkom. “Često su me znali pitati kako sam uspjela postati osobom kakva sam danas. Kako sam ja, rođena kao crnkinja u zemlji bijelaca, kao siromašna u društvu u kojem se bogatstvo štuje ili ga se želi posjedovati pod svaku cijenu, kao žena ondje gdje se samo veliki brodovi i neki strojevi opisuju uporabom ženske zamjenice u pozitivnom smislu – kako sam uspjela postati Maya Angelou? Znala sam da sam postala ovakvom ženom zbog bake koju sam voljela i majke koju sam na kraju obožavala. Njihova me je ljubav podučila, odgojila i oslobodila. Ljubav nas liječi. Liječi i oslobađa. Upotrijebila sam riječ ljubav ne misleći na sentimentalnost, nego na stanje tako sna…”

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH