Pratite nas na društvenim mrežama

Nedjeljna preporuka za čitanje

Kultura

Nedjeljna preporuka za čitanje

Niko ne može ljepše da opiše značaj pisane riječi nego pisac ovjenčan Nobelovom nagradom Hermann Hesse. Rođen je u Njemačkoj 2. jula 1877. godine a umro je 9. avgusta 1962. U eseju “The Magic of the Book” opisuje značaj i magiju pisane riječi i kakav uticaj ima na onog ko čita.

“Od svih svjetova koje je čovjek stvorio, a nije dobio kao dar od prirode, svijet knjiga je najveći… Bez riječi, bez knjiga, nema ni historije, nema koncepta čovječanstva. I kada bi neko pokušao da historiju ljudskog duha zatvori u mali prostor, u kuću ili u sobu, mogao bi to da uradi jedino uz pomoć zbirke knjiga.”

O tome kako nas čitanje spaja, rekao je:

“Velika i tajanstvena stvar u vezi sa iskustvom čitanja je ovo: što selektivnije, osjetljivije i pažljivije naučimo da čitamo, jasnije uočavamo svaku misao i svaku pjesmu u svojoj jedinstvenosti, posebnosti, i sva ta ljepota, sav šarm zavise od te posebnosti i jedinstvenosti – u isto vrijeme shvatamo kako stotine hiljada glasova nacije idu ka istom cilju, zovu iste bogove različitim imenima, sanjaju iste snove, pate od iste tuge…”

Za ovo nedjelju preporučujemo vam sljedeće naslove

Robert Jordan – Točak vremena

Točak vremena je serijal epske fantastike čiji je tvorac Robert Jordan. Točak vremena je postigao veliki uspjeh, a često ga porede sa Tolkinovim Gospodarom prstenova. Do sada je napisano dvanaest knjiga, ali se radnja nije još završila. Spisak knjiga: Zjenica svijeta (započeta 1984. izdata 1990.), Lov na rog, Ponovorođeni Zmaj, Dolazak sjenke , Nebeski oganj, Gospodar haosa, Kruna mačeva, Staza bodeža, Srce zime, Raskršće sumraka, Bodež snova i posljednja se zove Sjećanje na svjetlost.

Jedna od najvećih moći u svijetu Točka vremena je upravo Točak vremena. Njega je stvorio Tvorac, stvaralac svega dobrog i lijepog. On ima sedam paoka: svaki točak je jedno doba. Doba odlaze i dolaze, i ponovo se vraćaju. Jedno od najpoznatijih doba je Doba legendi. Točak pokreće Istinski izvor, pokretačka snaga univerzuma kojeg je stvorio Tvorac. Ljudi koji mogu da dodirnu i upotrebljavaju ovu moć nazivaju se Aes Sedai. Također postoji i druga sila Mračni. On je antiteza Tvorca, stvaralac svega zlog. On je zatvoren u zatvoru u Šajol Gulu, i postoji opasnost da se oslobodi. Ako se oslobodi, slomiće Točak vremena i preoblikovati svijet po svojim idejama.

Martina Mlinarević Sopta – Bukača

Martina Mlinarević rođena je osamdesetih u Ljubuškom, istog datuma kad i Franjo Tuđman, u istom horoskopskom znaku kao Tito, Hitler, Lenjin i Sadam Husein. Pomalo zahvaljujući zvijezdama, a pomalo geografiji koja ju je učinila Hercegovkom, predeverala je rat, rak, razvod, raštiku i raznolike ljepše ili manje lijepe dogodovštine. Autorica knjiga: Neprocjenjivo, Ljetos i drugi ledovi, Huzur… Majka Une Sopta, petogodišnjeg bagera.

’’Ima li nešto teže od raka za preživjeti, pitaće se oni koji nisu preživjeli Bosnu i Hercegovinu. Martina Mlinarević, osim raka, preživjela je i smrti koje su se mogle desiti nakon rizičnih operativnih zahvata i tugu nakon niza preventivnih operacija do kojih je rak doveo. Preživjela je i zemlju u kojoj je rođena, a to je bilo teže od svih smrti koje su joj se kod uzglavlja smjestile.

I da joj je sve bilo potaman, ne bi bilo lako živjeti krajnosti koje je prate – od ljubavi, obožavanja, podrške i pažnje njenih čitatelja/ica, do talasa mržnje onih koji bi joj osporili svako slovo, svaki uzdah i korak, želeći da u njenom životu isključivo metastaze cvjetaju.

’Tko ovaj film režira, jebo te život?!’, zapisaće autorica u ’Bukači’ dio iz sjećanja na jedno sneno njujorško jutro, kada je stigao poziv za njeno ambasadorsko imenovanje. Ko ovaj film režira pitaće se svi koji budu čitali ’Bukaču’ i saznati koliko u takvu režiju života stane, onog koji je opstao zahvaljujući ljubavi ’koje se ne vjenčaju nego dišu i zahvaljujući kojima se preživljava’.

Ali ima ljubavi, posebno u pomenutoj zemlji, zbog kojih se postaje bukača. Ako ne znate šta je bukača, pitajte one koji nad vjerskim obilježjima, vrućim supama na ispeglanim stolnjacima od nedjeljnog ručka i bračnim zavjetima žele neke druge živote prezirući vlastiti, pa samim tim i one koji/e se usude živjeti po ličnoj mjeri. Osim o ljudskom licemjerju, koji je tek u trećem planu, ovo je knjiga o tome koliko se radosti kad se voli može pronaći u formalno najnesretnijim okolnostima. ’Bukača’ je do kosti iskren zapis o snazi ljubavi ali i ličnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kada najbliži iznevjere. Doći će ova knjiga do svih koji su voljeli ’Huzur’, a ako ima onih koji za Martinu ne znaju, onda će i takve pronaći. Ipak, mnogo je važnije da stigne do djevojčica kojima je posvećena i da im bude nauk za budućnost, a valjda stigne i do onoga kojem je adresirana, jer imao ju je zašto roditi.’’

– Kristina Ljevak

Theodore Zeldin – Intimna historija čovječanstva

“Intimna historija čovječanstva” Theodorea Zeldina prvi je puta objavljena 1994. i od tada do danas postala je jedna od onih slavnih i utjecajnih knjiga koje sasvim opravdano nose epitet žanrovskih klasika. Zanimljivo je da se “Intimna historija čovječanstva” danas smatra klasikom self helpa – odnosno samopomoći – premda je autor knjige Theodore Zeldin sasvim netipična osoba za ovaj žanr.

Riječ je, naime, o uglednom naučniku, oksfordskom profesoru historije, članu Europske i Britanske akademije, osobi koja je u jednoj anketi izabrana među stotinu najvažnijih mislilaca današnjice, i za čija se predviđanja i prognoze misli da će imati bitnog utjecaja u novom tisućljeću.

Kao plod enciklopedijskih težnji, “Intimna historija čovječanstva” ujedno je jedan od najoriginalnijih pogleda na fenomen svakidašnjeg života. Istražujući iskustvo osobnih emocija, Zeldin ujedno istražuje i historiju ljudskih osjećaja, pokazujući kako su ljudi i nekad i sad bježali od samoće, straha i besciljnosti i tragali za novim oblicima življenja kako ne bi postali žrtvama svojih iskustava i sjećanja. Kako bi napisao ovu jednostavnu i čistu knjigu, koja ponajprije svjedoči o složenosti svakodnevnog iskustva, Zeldin je dugo razgovarao s konobaricama, služavkama, intelektualkama, inženjerkama, liječnicama, poreznim inspektoricama, policajkama, i mnogim drugima, mahom ženama.

Uočavajući harmoniju između prošlosti i sadašnjosti, Zeldin je želio istaknuti da svi dijelimo ista iskustva, navodeći nas da shvatimo da postoje mogućnosti za bolji život, i naš i ljudske zajednice uopće. Theodore Zeldin zaista želi pokazati ljudima da imaju više mogućnosti nego što im se to čini, i da ova knjiga lako može – kako je već napisao jedan kritičar – promijeniti bilo čiji život.

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH