Pratite nas na društvenim mrežama

Nedjeljna preporuka za čitanje

Kultura

Nedjeljna preporuka za čitanje

The reading of all good books is like a conversation with the finest minds of past centuries. —Rene Descartes

Genijalna prijateljica – Elena Ferrante

Na nešto više od 1500 stranica koliko ih ukupno broje četiri knjige iz serijala – Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju te Priča o izgubljenoj djevojčici – sve zaista vrvi životom. Dvije djevojčice, Lila i Lenu, iz stranice u stranicu rastu na prljavim, opasnim ulicama divljeg Napulja, sanjaju, bore se, posrću, bježe i vraćaju se.
Priča je to o prijateljstvu koje se proteže kroz pola stoljeća. Ljubav, rivalstvo, ljubomora, izazovi, ispunjeni i neispunjeni snovi… Nijedna od ovih knjiga nema klasičan uvod, zaplet, vrhunac radnje i rasplet, što može biti pravi problem za one koji vole najprije pročitati kraj, pa se zatim mirno udubiti u priču. Štoviše, Ferrante započinje s krajem, trenutkom u kojem jedna od dviju prijateljica nestaje, i tako nas uči da je od ciljne ravnine mnogo važnije sve ono što joj prethodi. Ni u jednom trenutku čitanja nećete se osjećati mirno – nervozno, ljutito, tužno, sretno, zabrinuto – to svakako, i to vrlo intenzivno.

Elena Ferrante umjetničko je ime talijanske književnice čiji identitet nije poznat javnosti i taji ga još od objave svojeg prvog romana 1992. “L'amore molesto”. Uoči izlaska romana svojem je izdavaču u pismu objasnila: “Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili kasnije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće… Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti.”

Proboj na sceni ostvarila je romanom “Dani zaborava”, koji je konsenzusom kritike proglašen remek-djelom ženske proze po kojem je snimljen i film u režiji Roberta Faenze. Uslijedili su prijevodi na strane jezike, no Elena Ferrante, iako je već bila među najprodavanijim autorima u Italiji, sve do objave romana “Genijalna prijateljica”, izvan granica svoje zemlje bila je uglavnom poznata tek ljubiteljima lijepe književnosti.

No nakon objave “Genijalne prijateljice”, dospjela je na top-liste najčitanijih autora širom svijeta. Danas je nemoguće pronaći bilo kakav pregled važnih djela 21. stoljeća na koji nisu uvršteni romani pod ovim pseudonimom, kritičari širom svijeta proglasili su Elenu Ferrante jednom od najvažnijih svjetskih autora našeg doba. Časopis Foreign Policy 2014. uvrstio ju je među 100 najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, a časopis Time 2015. među 100 najutjecajnijih ljudi svijeta.

Odlomak iz romana:

“Onoga puta kada smo Lila i ja odlučile da se popnemo uz mračno stepenište koje je vodilo, stepenik po stepenik, korak po korak, sve do vrata don Akileovog stana, počelo je naše prijateljstvo. Sjećam se svjetlosti boje ljubičice u dvorištu, mirisa tople proljetne večeri. Mame su pripremale večeru, kucnuo je čas za povratak kući, ali mi smo kasnile prihvativši izazov iskušavanja hrabrosti, ne obraćajući se jedna drugoj riječima. Izvjesno vrijeme, u školi, kao i izvan nje, nismo ništa drugo ni činile. Lila je gurala šaku i cijelu ruku u grotlo jednog šahta, a ja sam odmah to ponavljala, sa srcem u petama, nadajući se da mi
bubašvabe neće laziti po koži i da me pacovi neće gristi. Lila se verala sve do prozora u prizemlju gospođe Spanjuolo, visila je držeći se za gvozdenu prečagu gde je prolazila žica za veš, ljuljala se, pa se puštala na pločnik, a ja sam isto činila odmah potom, iako sam se plašila da ne padnem i ne povrijedim se.

Lila je sebi zavlačila pod kožu zarđalu zihernadlu, koju bi našla ko zna gdje na ulici, ali ju je nosila u džepu kao poklon od neke vile; posmatrala sam metalni vrh kako buši snježnobijeli tunel u dlanu, a zatim sam, kada bi izvadila iglu i dodala mi je, činila isto. U određenom trenutku, prostrijelila bi me jednim od svojih  pogleda, odlučno, strogih očiju, pa bi se uputila prema kući gdje je živio don Akile. Zaledila sam se od straha. Don Akile bio je bauk iz bajki i bilo mi je strogo zabranjeno da mu
se približavam, da mu se obraćam, pogledam ga, špijuniram,  trebalo je da se ponašam kao da ne postoje ni on, ni njegova porodica. U odnosu prema njemu, i to ne samo u mojoj kući, vladao je izvjestan strah, kao i mržnja, za koje nisam znala odakle dolaze. Moj otac je o njemu govorio tako da sam ga
zamišljala kao velikog i punog ljubičastih mjehurića, bijesnog uprkos tituli dona, koja mi je nagovještavala neku vrstu mirnog autoriteta. Bio je biće sačinjeno od ne znam kakvog materijala, gvožđa, stakla, koprive, ali živahno, vrelog daha koji mu je izlazio na nos i usta. Mislila sam da će mi, ako ga samo izdaleka ugledam, pogledom prenijeti nešto oštro i goruće. A ukoliko bih učinila tu ludost da se približim vratima njegove kuće, da bi me ubio.
Sačekah malo da vidim da li će Lila još razmisliti i vratiti se. Znala sam šta želi da uradi, uzaludno sam se nadala da će zaboraviti, međutim, nije. Ulične svjetiljke nisu još bile upaljene, kao ni svjetlost na stepeništu. Iz kuća su dopirali nervozni glasovi. Da bih je slijedila, trebalo je da napustim plavičastu
svjetlost dvorišta i uđem u mrak kapije. Kada sam se naposljetku odlučila, u početku nisam ništa vidjela, osjetila sam samo smrad starih stvari i di-di-ti. Onda se navikoh na tminu i spazih Lilu kako sjedi na prvom stepeniku prvog reda stepeništa. Ustala je i počesmo da se penjemo. Nastavismo držeći se za zid, ona dva stepenika naprijed, ja dva stepenika iza, boreći se da smanjim razdaljinu između nas, ili pustim da se poveća. Ostalo mi je u sjećanju rame koje se tare o oguljeni zid i osećaj da su stepenici vrlo visoki, viši od onih u maloj zgradi gde sam živela. Drhtala sam.”

Before the Coffee Gets Cold – Toshikazu Kawaguchi

U maloj uličici u Tokiju, nalazi se kafić koji već više od sto godina poslužuje pažljivo skuhanu kafu. Ali ovaj kafić svojim kupcima nudi jedinstveno iskustvo: priliku da putuju kroz vrijeme.

S osjećajem perverzne uzaludnosti, Kawaguchijevi likovi kreću se kroz vrijeme znajući da ne mogu ništa promijeniti. U japanskoj je literaturi uobičajena tema – prepuštanje nemogućnosti promjene, gdje promjena prošlosti tokom putovanja uzrokuje kasnije nedosljednosti.

Upoznajemo četvoro posjetitelja od kojih se svaki od njih nada da će iskoristiti vremensku – putničku ponudu kafića. Ali putovanje u prošlost ne dolazi bez rizika: kupci moraju sjediti na određenom mjestu, ne mogu napustiti kafić, i na kraju, moraju se vratiti u sadašnjost prije nego što kafa ohladi.

Lijepa, dirljiva priča Toshikazua Kawaguchija – koju je s japanskog preveo Geoffrey Trousselot – istražuje starovjekovno pitanje: šta biste promijenili ako biste mogli putovati u prošlost. Još važnije, koga biste željeli sresti, još ovaj put?

Uzrok svega – Kim Munzo

U trideset priča sabranih u zbirci „Uzrok svega“, Kim Munzo daje sliku sadašnjeg svijeta. Preljubnici, beznačajni činovnici, žene željne ljubavi ali i prave strasti, profesori univerziteta koji prave zbir svojih života, par koji ne može da se dogovori da li da se popne na Krivi toranj u Pizi, vjerenici koji odlučuju da nikad ne slažu jedno drugog i još mnogi drugi su Munzoovi junaci. Ali i dobro poznati likovi iz bajki ispričanih na novi način – princ koji ljubi žabu krastaču, Pepeljuga koja otkriva mračnu tajnu voljenog princa, ali i patuljak sreće (pandan zlatnoj ribici) koji ima nesreću da sretne neodlučnog čovjeka, svoje mjesto pronalaze u ovoj zbirci.

Britkim i krajnje jednostavnim jezikom koji se nalazi na granici bizarnog eksperimenta Kim Munzo ocrtava živote svojih junaka. Tako on jednu priču počinje sa rečenicama: „Bibliotekarka je visoka žena, zgodna, jakih i živih crta lica. Pametna je, zabavna i ima ono što drugi zovu karakter. Fudbaler je visok čovjek, zgodan, jakih i živih crta lica. Pametan je, zabavan i ima ono što drugi zovu karakter.“ Postavljajući takav osnov, Kim Munzo sudbine svojih junaka ukorenjuje u realnosti, ali kako zaplet odmiče on ih odvodi do apsurda. Onome što sami junaci, podjednako i čitaoci, najmanje očekuju. Ako bi se pravila komparacija, Munzov način građenja kompozicije priča i situacija je najbliži stvaralaštvu Danila Harmsa, naravno sa velikom stilskom i tematskom razlikom.
Kim Munzo je po mnogima najznačajniji živi katalonski književni stvaralac. Debituje kao novinar i njegov rad biva ubrzo primjećen. Izvještava za prestižne barselonske novine iz Vijetnama, Kambodže, Sjeverne Irske… Prvo književno djelo objavljuje 1976. godine i do sada je napisao preko deset zbirki priča, kratkih romana i eseja. Za svoje stvaralaštvo je zadobio niz katalonskih, španskih i internacionalnih književnih priznanja, a njegova djela su prevedena na preko dvadeset jezika. Pored knjige „Uzrok svega“, na  prevedene se mogu pronaći i Munzov roman „Benzin“ te zbirka pripovjedaka „Svijet najbolji od svih“.
Izvučeni iz svojih sredina, u čitavoj zbirci gotovo da ne postoji nijedna geografska odrednica, obezličeni toliko da ponekad nemaju ni imena, junaci Munzove zbirke su postavljeni na univerzalnu pozornicu života. Njih ne muče velika pitanja, oni su prinuđeni i osuđeni na niskost svojih malih i beznačajnih postojanja. Ali, zahvaljujući zločestom pripovjedaču, tlo za koje su mislili da je čvrsto polako počinje da se izmiče ispod njihovih nogu. Ostavljeni bez sigurnosti, Munzovi junaci moraju da se suoče sa bezidejnim svijetom i potpunom nesigurnošću svakog svog htjenja. I oni to čine, pokušavajući da kako-tako odžive osude od svojih sudbina. Munzovi junaci su ljudi našeg vremena. A sve njih, ipak, na kraju čeka apsurd kao najznačajnija odrednica života. Od toga ni književnost nije zaštićena. Najbolje nam to pokazuje kraj priče koji zatvara ovu sjajnu zbirku: „Poražen (i znajući da mu ne preostaje ništa drugo) uzima listove na kojima je napisana priča, cijepa ih napola, pa onda tu polovinu opet napola, i tako uzastopce, sve dok priču nije pretvorio u paramparčad.“

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH