Pratite nas na društvenim mrežama

Lucia Berlin – Priručnik za spremačice

Kultura

Lucia Berlin – Priručnik za spremačice

Lucia Berlin (1936. – 2004.), američka književnica kratkih priča, rođena je u Juneau na Aljasci kao Lucia Brown. Odrasla je u nefunkcionalnoj obitelji (majka alkoholičarka), a zbog očeva zanimanja (rudarski inženjer) često su mijenjali boravište, tako da joj je cijelo djetinjstvo i adolescentsko doba bilo protkano selidbama, od raznih dijelova SAD-a do Čilea i Meksika. Godine 1941. otac odlazi u rat, a majka se s Lucijom i mlađom kćeri seli u El Paso kod oca, poznatog zubara ali također alkoholičara. Nakon rata obitelj odlazi u Čile gdje, zahvaljujući očevoj poziciji, vode raskošan život. Majčin alkoholizam sve je teži, a Lucia obolijeva od skolioze, što će joj cijeli život činiti velike poteškoće. Godine 1955. počinje studirati na Sveučilištu u New Mexicu, no ubrzo se udala i rodila dvoje djece. Nakon rođenja drugog sina brak se raspao, no unatoč teškoj životnoj situaciji uspješno je završila studij.

Već 1958. ponovo se udala, ovaj put za muzičara Newtona, no ta je veza potrajala samo dvije godine. Potom je s djecom i Buddyjem Berlinom otišla u Meksiko, gdje joj je on postao treći muž. U tom braku rodila su se još dva sina. Nakon razvoda od Buddyja 1968. godine, Lucia je dobila mjesto profesorice na Sveučilištu u New Mexicu, no već se 1971. sa sinovima preselila u Kaliforniju.

Do 2000. godine predavala je kreativno pisanje na Sveučilištu u Coloradu, kada je umirovljena. Kako bi bila što bliže sinovima, preselila se u Los Angeles, gdje je 2004. preminula. Njezina proza uvijek je imala svoju odanu ali malobrojnu publiku, no tek nakon njezine smrti doživjela je zasluženo priznanje kritike i publike.

Iz kritike Priručnika za spremačice:

Priče L. Berlin izmjenjuju se između svjetlosti i tame tako neprimjetno i iznenadno da određena emocija jedva izblijedi prije nego što se osjeti nešto drugo… Rezultat je izmišljeni svijet širokog raspona, moćan chiaroscuro… ljudskog doživljaja… [Berlin] stoji uz bok Alice Munro, Raymonda Carvera i Antona Čehova. – The Boston Globe

[Lucia Berlin] mogla bi biti možda najbolja književnica za koju niste nikada čuli… Njezin nekonvencionalni humor, pomiri-se-s-tim realizam i sposobnost da raslojava detalje koji odjekuju kroz priče i desetljeća daju njezinoj knjizi neizmjernu moć… – Publishers Weekly

Lucia Berlin vas zavrti, sruši na pod i zabije vam lice u blato. “Slušat ćete me, makar vas morali prisiliti” reže njezine priče. … njezine priče pune su drugih prilika. Sada čitatelji imaju novu priliku da se suoče s njima; djelići života, prožvakani i ispljunuti kao zamotuljci duhana, gorki i bogati. – New York Times Book Review

Taj nevjerojatni humor, ta lakoća s kojom se pripovijeda. Jezik ovih pripovijesti je poseban… Crni, nabijeni humor. Nesumnjivo – veličanstveno. – Das Literarische Quartett

Lucia Berlin maestralno se snašla u rizičnim zonama života žena, vjerojatno drukčije nije ni poznavala. Ipak, napukline o kojima pripovijeda ne stvaraju tmurnu atmosferu nego otkrivaju koliko život može biti iznenađujući, neobičan, smiješan i uzburkan. Ponovno otkrivanje tih priča iz osamdesetih doista se isplatilo.
Swr-Bestenliste

Priče Lucije Berlin naelektrizirane su: zuje i pucketaju kao kad se dotaknu žice pod naponom. Kao odgovor na to oživi i čitateljev mozak, zaveden i očaran, dok mu sve sinapse frcaju. Upravo se tako i želimo osjećati kad čitamo – da nam mozak radi, a srce snažno kuca. – Lydia Davis

Ova se zbirka otvara pričom “Dr. H. A. Moynihan”, u kojoj nas Berlin upoznaje s djedom, inače vrhnskim stomatologom, ali i sadistom i alkoholičarom. Unuka (pretpostavimo sama Lucia) pomaže djedu u ordinaciji, te ju on zamoli da mu asistira dok sam sebi čupa sve zube. To završava tako da se djed, krvareći kao zaklana svinja, najprije izrigao, zatim onesvijestio, a onda i popišao u gaće, pred prestravljenom unukom, koja je, eto, ipak uspjela uspješno odasistirati… I već ta prva priča, stilski briljantna, dovoljna je da znaš da u ruci imaš nevjerojatnu knjigu, na koju se ne nailazi tako često.

Priče Lucie Berlin su zaokružene, motivi im se isprepliću i prožimaju. Primjerice, često se opisuje odnos dviju sestara, kroz nekoliko priča (Berlin je imala sestru, koju je njegovala dok je umirala od raka), pa majčinstvo, školovanje kod časnih sestara, boemski život umjetnika, alkoholizam, detoksikacija, različiti aspekti najrazličitijih poslova, koje je obavljala (otuda i naslov, jer je radila kao spremačica po kućama)… Zapravo, Lucia primjećuje svakodnevne životne situacije, ali kroz prizmu onog neobičnog, uvrnutog, gotovo nesvakodnevnog u njima. Jer, priznat ćemo, nema baš puno svakodnevnog u majci, koja bi se svaku večer povlačila u sobu, kako bi se dobro naljoskala, i onda bila posebno nepodnošljiva i bezobrazna (“Branila se time što nam se izrugivala i ismijavala nas, time što nam je nanosila bol, da mi ne bismo povrijedile nju.”).

Lucijine priče pokrivaju razne države, razna razdoblja i razne protagoniste, od boema umjetnika, alkoholičara, intelektualaca do potpunih marginalaca. Ali, svim je tim pričama zajedničko da iz njih pršti upravo nezaustavljiv talent, lakoća i ležernost pisanja. Njezino je pisanje direktno, oštro i beskompromisno, te nam na neki sulud način približava situacije, za koje nikada ne bismo rekli da bi nam mogle biti bliske, kao što su djed koji si sam čupa zube, ili ležerno dogovaranje ilegalnog abortusa u isto tako ilegalnoj meksičkoj poliklinici usred pustinje. Stvarno ti dođe da se pitaš: Zaboga ženo, pa odakle ti sve to? A onda baciš pogled na biografiju ove sjajne spisateljice, i bude ti jasno. Trebalo je nositi breme tog i takvog života, koji se materijalizirao u ovim pričama (ali, nažalost i u grbi na leđima).

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH