Pratite nas na društvenim mrežama

Lee Miller – Jedna od najlegendarnijih žena u historiji umjetnosti

Kultura

Lee Miller – Jedna od najlegendarnijih žena u historiji umjetnosti

Život Lee Miller bio je izvanredan kao i njene fotografije. Modni model dvadesetih godina, koja poslije postaje pionirka umjetničke nadrealističke fotografije, a kasnije i jedini ženski fotograf u Evropi tokom rata, dokumentovala je oslobađanje koncentracionih logora Dachau i Buchenwald.

Miller je kroz historiju prečesto pogrešno spominjala kao muza Mana Raya, ali i Jeana Cocteaua i Pabla Picassa, najslavnijih umjetničkih imena tog vremena, a ta riječ konotirana je pasivnošću koja nije bila svojstvena Lee Miller. Lee Miller je zaista pozirala za mnoga djela spomenutih umjetnika i napravila svoje prve fotografske korake krećući se u elitnom umjetničkom društvu Pariza prvih decenija 20. vijeka, ali je zasluženo mjesto u historiji fotografije dobila kao nadarena, hrabra i plodonosna umjetnica, jedna od rijetkih fotoreporterki u Drugom svjetskom ratu.

Radeći kao model za Condé Nast, Lee Miller se na početku svojih dvadesetih nerijetko nalazila na stranicama magazina Vogue, ali to nije bilo ono što bi je zadovoljilo. „Radije bih fotografisala nego bila fotografisana“, njena je izjava kojom je objašnjen put od lijepog lica s naslovnica do fotografkinje i fotoreporterke koja nije bježala od najpotresnijih ratnih prizora. S dvadeset i dvije, 1929. godine, Miller je odlučila sreću potražiti u Parizu, tadašnjem epicentru svjetske umjetničke produkcije. U Parizu joj je njezina ljepota priskrbila još novih obožavatelja, od kojih je najpoznatiji bio nadrealistički umjetnik Man Ray. U početku je Miller željela samo učiti od Raya, no s vremenom se njihov prijateljsko-mentorski odnos razvio u nešto više. Do 1929., u jeku nadrealističkog umjetničkog pokreta, Miller je postala njegovom muzom i ljubavnicom, a ta je njihova veza bila obilježena vrtlogom strasti, kreativnosti i opsesije.

S početkom 2. svjetskog rata 1939. Miller okreće novi list u životu i pronalazi se u novom zanimanju te postaje ratni reporter. Zbog posla seli u London gdje živi s ljubavnikom, također nadrealističkim umjetnikom, Rolandom Penroseom. Neustrašiva i nezaustavljiva Miller i dalje radi za Vogue, za koji fotografira i piše članke. Tokom svoje reporterske karijere uhvatila je neke od najznačajnijih trenutaka mračnog dijela historije 1940-ih, poput scena iz improviziranih bolnica u Normandiji, oslobođenja Pariza, scene borbi tokom njemačke okupacije središta grada St Malo, nacističke koncentracijske logore u Dachau i Buchenwaldu, a jedan od najkontroverznijih zabilježenih motiva svakako je interijer Hitlerova stana u Münchenu iz 1945. god. Vjerojatno najdojmljivija fotografija Hitlerova stana jest ona na kojoj Miller leži u Hitlerovoj kadi, a koju je za časopis LIFE uslikao fotograf David E. Scherman i koja ni dan-danas gledatelja ne ostavlja ravnodušnim. Ta fotografija Lee Miller u Hitlerovoj kadi, pored koje je skinula blatnjave čizme, a koja se iščitava kao slavlje pobjednika u Drugom svjetskom ratu, komentar na aktove u kadi, ali i kao lična pobjeda u poslu kojim dominiraju muškarci ostat će ono po čemu će njen lik biti zauvijek zapamćen u potresnoj historijskoj sponi umjetnosti i rata.

U fokusu Lee Miller našle su se žene i njihova uloga u vanrednoj situaciji zaraćenog svijeta. Lee je pratila žene koje su zamijenile muškarce potrebne na ratištu na njihovim radnim mjestima, u svakodnevnom obavljanju poslova fabričkih radnica, mehaničarki, bolničarki, vojnih pilotkinja, te su se na stranicama britanske modne Biblije tako našli dotad nezamislivi predmeti „u trendu“, poput hirurških rukavica, padobrana i gas maski.

Po završetku rata je, nažalost, počelo da blijedi i stvaralaštvo Lee Miller, iako je prvih postratnih godina nastavila raditi za Vogue, najviše portrete slavnih osoba iz svijeta mode. Istovremeno je, uz drugog supruga, skulptora, kolekcionara umjetnina i izdavača monografija poznatih umjetnika Rolanda Penrosea, fotografijama dala doprinos biografijama Picassa, Miroa, Tapiesa. Ratne strahote ostavile su, međutim, neizbrisive posljedice po psihičko zdravlje Lee Miller. U to vrijeme PTSP nije bio prepoznat kao problem koji je nužno ozbiljno tretirati, te je spas pronašla u alkoholu, tvrdeći da je uništila sve svoje negative i boreći se s depresijom sve do smrti, 1977. godine. Čak 60.000 nedirnutih negativa, 20.000 fotografija i jednako mnogo originalnih dokumenata i rukopisa je, srećom, poslije majčine smrti na tavanu pronašao njen sin, a svjetske galerije, online arhiva i njena porodična kuća u Sussexu, koja je otvorena za posjetioce, na sebe su preuzele zadaću čuvanja od zaborava jedne od najboljih fotografkinja i fotoreporterki koje je historija vidjela.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

NA VRH