Pratite nas na društvenim mrežama

Književni izazov: Jedna knjiga za svaki mjesec

Kultura

Književni izazov: Jedna knjiga za svaki mjesec

Studija koju je sproveo Istraživački centar „PEW“ pokazala je da ljudi u prosjeku pročitaju četiri knjige za godinu dana, za razliku od onih koji su na vodećim pozicijama i koji za to vrijeme završe sa čitanjem 48 knjiga. To nije slučajnost, a većina ljudi i dalje pronalazi izgovore za neredovno čitanje.

Ipak, to možete da promjenite. Iako je već februar, na ovoj listi ćemo vam navesti 12 naslova koji bi vas mogli inspirisati da više čitate, a u nastavku pročitajte najprije 5 kratkih trikova koji će vam pomoći da izgradite naviku čitanja i pročitate znatno više u 2020. godini, a uz to ćete i nemjerljivo obogatiti svoj svijet.

1. Napravite raspored za čitanje

Ako nije u rasporedu, neće biti urađeno – bar ne onoliko često koliko želite. Bez rasporeda ćete čitati u rijetkim trenucima kada vam je baš do toga, od pola sata do sat vremena, ali ako želite da pročitate mnogo više knjiga, morate organizovati vrijeme tako da uspjete u tome. Odredite period dana za čitanje i pridržavajte ga se. Na kraju sedmice napravite raspored za cijelu nedelju i budite istrajni u ispunjavanju onoga što ste sebi zadali kao obavezu.

2. Neka vam čitanje postane jutarnja navika

Ako ujutru čitate od 15 do 30 minuta, tokom dana ćete biti inspirisaniji i produktivniji, a na taj način osjećat ćete i kao da ste odmah uradili veoma važnu stvar. Ako čitanje ostavite za kasnije, može se desiti da budete preumorni i da ne možete da se fokusirate na knjigu, pa će vam tako proći još jedan dan bez nje. Riješite se neproduktivnih i nepotrebnih aktivnosti iz svoje jutarnje rutine i zamijenite ih za vrijeme provedeno s knjigom.

3. Neka vam čitanje postane dio večernje rutine

Još jedan način da se osigurate da ćete pročitati mnogo više knjiga nego prošle godine jeste da uvedete obavezu sebi da svako veče čitate od 15 do 30 minuta. Sklonite telefon od sebe, ugasite TV, udaljite se od laptopa i od 30 do 60 minuta pred spavanje odmorite oči čitajući. Pored toga što ćete zadovoljni otići u krevet, dokazano je da čitanje poboljšava kvalitet sna, pa ćete ujutru ustati odmorniji.

 4. Ne ustručavajte se da prestanete sa čitanjem ili preskočite neke dijelove

Ako vam se knjiga ne dopada, prestanite sa čitanjem. U suprotnom ćete prestati sa čitanjem uopšte. Ako odložite knjigu koja vam ne odgovara, imat ćete više vremena za druge, koje će vam podsticati ljubav prema čitanju. Osim toga, ako naiđete na dio koji vam nije interesantan, možete da ga preskočite dok ne dođete do onoga što vas zanima.

5. Nosite knjigu sa sobom

Ako nosite knjigu sa sobom, kada negdje morate da čekate nekoliko minuta ili više, uvijek možete da je izvadite i to vrijeme kvalitetno ispunite. To je sigurno bolje utrošeno vrijeme nego ono koje većina ljudi provodi na društvenim mrežama dok čeka u redu.

I u nastavku donosimo vam našu preporuku za čitanje.

JANUAR

Francois Sagan – “Dobar dan, tugo”

‘Dobar dan, tugo’, roman prvijenac 19-godišnje Françoise Sagan, i dalje je jedna od najprodavanijih knjiga svih vremena. Uzela je Eluardov stih za naslov, književni pseudonim iz Prousta, i napisala knjižicu koja je amblematsko štivo deziluzionirane mladeži, ali i odraslih, već 60 godina, neovisno o njenoj literarnoj nepretencioznosti i malenoj zapremini.

Roman je priča o jednom ljetu u životu Cécile, sedamnaestogodišnje djevojke i njezina oca Raymonda, četrdesetogodišnjeg udovca i playboya. Cécile je bezbrižna djevojka, čije su jedine želje ležerni praznici u otmjenoj vili na canneskoj rivijeri, ljenčarenje, izlasci, ljetna romansa. Ni želje njezina oca nisu bitno drugačije, štoviše, s njima je na ljetovanju i očeva trenutna mlađahna ljubavnica, Elsa. Ali, njihovu bezbrižnu rutinu i hedonistički način života prekida Anne, četrdesetogodišnja modna dizajnerica, koju je Raymond također pozvao na ljetovanje. Anne je izuzetno interesantna, otmjena, staložena, te Cecile ubrzo shvata kako njezin otac Anne sigurno neće moći odoljeti. Cecile je u strahu da će Anne promijeniti njihove živote, da će ih uravnotežiti svojom profinjenošću. Kako sama kaže: ‘Da bismo imali unutrašnji mir, mom ocu i meni bio je potreban vanjski nemir. Anne to nikada ne bi dopustila.’ Cecile se odlučuje poslužiti raznim manipulacijama, kako bi Anne, tu prijetnju njihovom načinu života, zauvijek eliminirala. Međutim, ubrzo se krenu nizati nesretni događaji, kojih Cecile postaje bolno i tragično svjesna.

Kao što bi se to očekivalo od opisa ljetne avanture, književnica ipak ne upada u zamku jeftinih ljubavnih romana, te nam ovu romansu ni u kom pogledu ne banalizira. Ona nam pripovijeda iz Cécileine vizure, vrlo duboko i pronicljivo, u skladu s godinama junakinje svoga romana, ali i tadašnjim vlastitim godinama i iskustvom, adekvatnom tom dobu.

FEBRUAR

Ray Bradbury – “Fahrenheit 451”

I dok listamo popis knjiga, Ray Bradbury u svojoj knjizi Fahrenheit 451 opisuje svijet u kojem je čitanje zabranjeno. Glavni lik Guy Montag ima jedan zadatak: spaliti bilo koju knjigu na koju nađe. Priča koja se često uspoređuje s knjigom 1984 Georgea Orwella daje komentar na zapadnjačko društvo i sklonost konformizmu.

Bradburyjeva vizija je zapanjujuće proročanska, premda napisana prije 40 godina: ekrani veličine zida prikazuju interaktivne tv-sapunice, ljudi hodaju ničeg svjesni oko sebe osim stalne pop-glazbe i vijesti iz mini-slušalica u ušima, a knjige su zabranjene i spaljuju se, jer nagone ljude na razmišljanje i čine ih nesretnima. To je društvo zabave i zaborava, njime manipuliraju političari koji društvo uvlače u rat, a da to ljudima uopće ne dolazi do pune svijesti. I tako odlaze u propast. Autorova snažna i poetska proza i dandanas djeluje šokantno, više negoli onda kad je napisana.

MART

Agatha Christie – “Deset malih crnaca”

Deset malih crnaca kriminalistički je roman Agathe Christie koji objavljen 1939. Roman govori o deset stranaca, ljudi koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali su zapravo svi krivi za neko ubistvo za koje nisu osuđeni i/ili procesuirani. Iako su njih 10 jedini gosti na otoku, jedan po jedan počinje umirati, a uzrok njihove smrti prati stihove poznate pjesmice Deset malih crnaca.

Ovaj je roman daleko najpopularniji roman Agathe Christie, te ujedno i njezin najprodavaniji. Agatha Christie uspjela je napraviti nevjerojatan zaplet događaja i smrti tako kompliciran da se bez dokumenta poslanog Scotland Yardu ubojica nikad ne bi pronašao niti bi se saznalo ko je on. Prodan je u više od 100 miliona primjeraka, čime je ujedno sedma najpopularnija knjiga svih vremena. Ova je knjiga ekranizirana i dramatizirana u nekoliko navrata, a izašla je i u obliku video igre.

“Ovu knjigu napisala sam baš zato što je bilo toliko teško to učiniti da me je ta ideja prosto fascinirala. Deset ljudi trebalo je da umre a da to ne izgleda besmisleno, a i da ne bude očigledno ko je ubica. Knjigu sam napisala poslije dugotrajnog planiranja i bila sam zadovoljna ishodom.

Jasna, neposredna, intrigantna priča ipak je imala sasvim suvislo objašnjenje. U stvari, morala sam da dodam epilog kako bih sve objasnila. Knjiga je naišla na odličan prijem kod čitalaca i kritike, ali sam ipak ja bila najzadovoljnija jer sam bolje od svih znala sa koliko sam se prepreka izborila pišući je.”

Agata Kristi u svojoj AUTOBIOGRAFIJI

APRIL

Markus Zusak – “Kradljivica knjiga”

Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti, pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njenog mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti prijateljima.

Kad Lieselin mlađi brat umre, Liesel na njegovom grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.

To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga, spašavajući ih iz lomača i skrivajući… Zusakov roman o djevojčici i Smrti, priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge i sasvim je zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.

MAJ

Virginia Woolf – “Vlastita soba”

Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja. Na više mjesta radnja, koja je počesto svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama. Stvara senzibilne i introvertirane likove koji stalno preispituju smisao života i osobno postojanje; meditacija je to o protoku vremena i života. Virginija se pita što uistinu protječe, vrijeme ili mi u vremenu. Vrijeme nije brza rijeka u kojoj se gubimo, već statični ocean u kojem se mi ljudi krećemo poput riba.

“Uistinu, kad bi žena postojala samo u muškoj književnosti, čovjek bi mislio da je ona biće vrhunskog značenja, raznolika, hrabra i zla, sjajna i prljava, beskrajno lijepa i nevjerojatno ružna, velika poput muškarca, neki misle i veća. Ali to je žena u književnosti. U stvarnosti, kako ističe profesor Trevelyan, nju su zaključavali, tukli i bacali po sobi.”

Vlastita soba (1929), po žanrovskom određenju koliko esej o ženama u književnosti toliko i modernistička pripovjedna proza o autoričinoj utopijskoj maštariji, najutjecajniji je tekst dvadesetostoljetne feminističke književne kritike. Esej ispituje da li su žene bile sposobne da proizvode, i zapravo da li su slobodne da proizvode, djelo kvalitete Williama Shakespearea , baveći se ograničenjima s kojima se suočavaju pisci iz prošlosti i sadašnjice.

JUNI

Gaëlle Josse – “Posljedni čuvar Ellis Islanda”

Kad isprati svoga posljednjega gosta, naprasitog norveškog mornara Arnea Peterssena, John Mitchell ostaje sam na Ellis Islandu. Za devet dana centar za prihvat useljenika na otočiću s pogledom na Kip slobode zauvijek se zatvara, a njegov direktor Mitchell za to vrijeme svodi račune svojih četrdeset pet godina provedenih u dobrovoljnoj izolaciji. Gotovo pola vijeka svjedočio je nebrojenim valovima siromašnih Europljana koji su se nadali da će im la Merica donijeti novi život, no pravila Ureda za imigraciju bila su stroga i mnogima od njih razbila snove o obećanoj zemlji. Jesu li sva ta patnja i tek poneki proplamsaj ljubavi Mitchellu postali preteško breme?

Posljednji čuvar Ellis Islanda izvanredna je priča o točki sudara svjetova, mjestu gdje se odlučuju ljudske sudbine, a birokratska mašinerija propušta samo besprijekorne. Perfektno napisan roman nedvojbeno je vrhunac književnog stvaralaštva nagrađivane francuske književnice Gaëlle Josse.

JULI

Margaret Atwood – “Alias Grace”

Slučaj Grace Marks 40-ih godina 19. stoljeća punio je stupce novina i izazivao žustre, ali često oprečne rasprave. Grace je optužena da je s prijateljem, konjušarom Jamesom ubila svojeg poslodavca i njegovu ljubavnicu. Uhićeni su u pokušaju bijega u Ameriku. James je završio na vješalima, a Grace je dobila doživotnu robiju.

Ti stvarni podaci poslužili su vrsnoj kanadskoj književnici Margaret Atwood, autorici bestselera Sluškinjina priča i trilogije Ludi Adam (Gazela i kosac, Godina potopa i Ludi Adam), kao temelj za višeslojni roman Alias Grace, u kojem se isprepleće Graceina tužna sudbina koju ona pripovijeda liječniku specijalistu za psihičke bolesti s njezinim razmišljanjima, snovima i priviđenjima. Rezultat je zadivljujući roman u kojem se izmjenjuju originalni tekstovi iz tog doba s dramskim i lirskim dijelovima, ali istina ostaje nedokučiva. Na pitanja je li Grace demon i krvožedna zavodnica ili žrtva okolnosti, autorica ne odgovara, već prepušta čitatelju da sam odgovori. Roman je proglašen hitom i budućim klasikom odmah, a zašto je čitatelje toliko opčinio, možete i sami saznati.

AUGUST

Sarah Pinborough – “13 minuta”

Ovo je knjiga za koju je Stephen King rekao – Dirljivo i neopisivo intrigantno. Nisam mogao ispustiti knjigu iz ruku! Natasha je bila mrtva 13 minuta. Ne sjeća se kako je te noći završila u ledenoj rijeci, ali zna da to nije bila nesreća i da se nije željela ubiti. Njezine dvije najbliže prijateljice, tzv. barbike, ponašaju se čudno, pa se Natasha okreće Becci, najboljoj prijateljici iz djetinstva s kojom je zahladila odnose kada je prije mnogo godina postala popularna, i od nje traži da joj pomogne odgonetnuti što se dogodilo. Natasha je sigurna da je njezine prijateljice vole… Ali, znači li to i da je nisu pokušale ubiti?

Roman 13 minuta psihološki je triler o ljudima, strahovima, manipulaciji i moći istine, s ubojitim preokretom, iz pera Sare Pinborough.

SEPTEMBAR

Kazuo Ishiguro – “Ostaci dana”

Kroz sudbinu čovjeka koji u ostacima dana melanholično govori o tragici života, neostvarenoj ljubavi, dužnosti, dostojanstvu i odanosti, Kazuo Ishiguro nam finom ironijom i specifičnim britanskim humorom oslikava čitav jedan svijet u nestajanju.

U ljeto 1956. gospodin Stivens, vremešni batler iz Darlington hola, kreće na put koji će kod njega izazvati niz sjećanja na minula vremena.

Danas već klasik, roman Ostaci dana bogat je predivnim i dirljivim uspomenama na dane prije Velikog rata, izgubljene želje i izgubljenu ljubav.

Po ovom Bukerom nagrađenom romanu (1989) snimljen je istoimeni film, koji je savršeno dočarao magiju i muziku Ishigurovog stila.

OKTOBAR

Edgar Allan Poe – “Sabrane Priče”

Oktobar ne bi smio da prođe bez ijedne pročitane priče ovog američkog pisca. Poe je poznat kao autor nekih od najpoznatijih horor priča, ali ne treba zaboraviti da je bio pionir i u detektivskoj prozi. Nećete pogriješiti ako izaberete bilo koje književno djelo iz ove kolekcije, a najbolje bi bilo da ih sve pročitate.

Edgar Alan Po je svojim raznolikim poetskim darovima takoreći bio i ostao za američku književnost ono što za renesansno i kasnije umjetničko stvaralaštvo znači višestrani genije Leonarda da Vinci. U širokom rasponu njegova književna umjetnost ostavila je ne samo nezaobilazni trag nego je duboko obilježila horizonte pisanja kojima se okretala svojom bogatom invencijom i fantazijom. U jednom pismu zabilježio je: „Pišući svoje priče jednu po jednu, u dugim razmacima, stalno sam imao na umu cjelinu knjige, to jest svaka od njih bila je napisana uzimajući u obzir efekat koji će imati kao dio cjeline. Sa tom namjerom, među glavnim namjerama mi je bila najveća raznolikost tema, misli i, naročito, tona kojim su ispričane. Kada bi sve moje priče bile objedinjene u jednoj velikoj knjizi i kada bih ih čitao kao da je riječ o tuđem djelu, najviše bi mi privukla pažnju njihova velika raznolikost i raznovrsnost.“

NOVEMBAR

Anri Mišo – “U zemlji magije”

Putovanje može biti imaginarno, ali je poezija stvarna. To je magija koja omogućava da u fantaziji, punoj duha, groteske, jednostavne preciznosti, otkrijemo istine kojima nas pogađa zbilja našeg svijeta. Nestvarno odjednom postoji. I bliže nam je nego što vjerujemo, kao “prisustvo nepoznatog koje je uz samo poznato”, kako to kaže sam pjesnik. Njegovo djelo je rođeno iz svojevrsnog umora od svijeta u kome smo utamničeni, ali je poklon koji nas krepi od tog umora i potvrđuje da je poetska mašta ogromno vrelo razloga za opstanak uprkos svemu.

Anri Mišo (1899-1984) bio je umjetnik koji se u svom bogatom stvaralačkom opusu bavio poezijom, umjetničkom kritikom, pisanjem putopisa i slikanjem. Iako je počeo kao pisac, on je pristupio slikarstvu vjerujući da će kroz njega moći bolje da izrazi ono što nije mogao samo riječima. Mnoge njegove knjige sačinjene su istovremeno od slika i teksta, koji se međusobno dopunjuju – kaligrafski simboli izražavaju umjetnikove emocije pojačavajući efekat riječi isto koliko riječi doprinose snazi slikovnog doživljaja. I u svojim književnim i u likovnim djelima Mišo se bavio „unutrašnjim svijetom” čovjekovih snova i košmara. U jednom periodu svog stvaralaštva, on je čak koristio droge, posebno meskalin, kako bi dostigao stanje više osjetljivosti koje bi uticalo na njegovu umjetnost.

Mišoov stil pisanja teško je definisati: bio je vrlo maštovit i blizak idejama kruga nadrealista, ali za razliku od njihovih raskošnih fantazija, on je ponudio košmare čovječanstva. Mišo je pripadao grupi umjetnika koji su se latili rušenja konvencija književnosti – metafore i ukrasi su rijetki, uobičajene su poeme u prozi, kratke priče se često rimuju, a posebno je interesantna „unutrašnja” ritmičnost njegovih djela. Zapravo, ne djeluje kao da se uopšte obazirao na estetiku književnog oblika već su njegova djela zapisi vrlo ličnih misli i doživljaja. Mišoov svijet je pun agresivnosti i gorčine, bavi se strahovima, nervozom i otuđenjem, kao i slabostima koje većina ljudi postiskuje. On na površinu istjeruje demone koji žive u svima nama – a koji su potisnuti zbog konflikta između onoga što obitava u čovjeku i onoga što on prikazuje društvu.

Mišoov pogled na čovječanstvo je mračan – kao i mnogi umjetnici tog doba, on je ukazivao na nemogućnost individue da nađe smisao života. Ipak, naspram ove atmosfere nemoći, on postavlja nadrealne slike nastale iz nevjerovatne moći imaginacije, često prožete vrlo apsurdnim humorom.

DECEMBAR

J. R. R. Tolkien – “The Father Christmas Letters”

Iz pera kultnog J.R.R. Tolkiena nisu izašle samo legendarne knjige o Gospodaru prstenova. Njegov opus ide puno dalje od čarobnjaka i hobita, a takav je primjer i ova knjiga. Svake je godine Tolkien pisao pisma svojoj djeci, a u njima je opisivao avanture sa Sjevernog pola. Pritom su djeca mislila da ih piše Otac božića, a ne njihov vlastiti otac. Radi se doista o jednoj od najljepših kolekcija božićnih priča u kojima će uživati i odrasli i djeca.

 

 

 

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH