Pratite nas na društvenim mrežama

Kada je postalo normalno emocije pakovati u filtere?

FOTO: Thomas Young/Unsplash

Lifestyle

Kada je postalo normalno emocije pakovati u filtere?

Klik, klik, klik. Izaberi. Pronađi taj najpopularniji filter. Prilagodi svjetlost, kontrast, zasićenje, jačinu tamnog i svijetlog tona. Hashtagiraj i objavi. Gotovo. Sada imate još jednu fotografiju u feed-u, još jedan izobličeni, zamrznuti trenutak prošlosti. Postoji bezbroj tutoriala kako da sve to uskladite i napravite savršenstvo od svog života. Virtuelnog života, ne realnog. Pa da, virtuelno je mnogo važnije.

U šarenom haosu tehnologije, ljudi su pobrkali stvari. Počeli su živjeti taj haos, počeli su primjenjivati tutoriale na realan život. Ne samo svoj, nego i na moj i tvoj. Kažite mi, gdje mogu downloadovati taj sistem filtriranja života? Gdje mogu naučiti biti ono što nisam? Gdje se nauči šutnju izjednačavati sa zlatom a nepravdu sa gledaj svoja posla? Zašto smo glasniji u borbi protiv takozvane nemoralne ljubavi nego u borbi protiv mržnje? U svijetu raznih aplikacija, još nisu izmislili aplikaciju koja konvertuje neljude u ljude, ili barem onu koja vraća neljudski um na fabričke postavke.

Zabranjeno je odstupiti od mišljenja mase. Možeš malo, ali ne valja puno – rekoše mi jednom. Ja se skamenih i ušutih. Ne od stida, nego od tuge. Ne pratim tutorial života, skrenula sam sa puta.Žao mi je. Progovori sarkazam iz mene. Nije mi žao. Žao mi je što ljudi radije ispunjavaju društvena očekivanja nego sebe samog. Žao mi je što je broj tutoriala za savršenu fotografiju veći od savršenih života. Sva ta maskirana savršenstva, konvertuju se u golo nezadovoljstvo, koje užasno muti vid. Tu dioptriju ne može ni splet filtera da ispravi. Definicija savršenstva je toliko izgubila smisao da su ljudi počeli prihvatati loše stvari u svom životu kao nešto sasvim normalno, vjerujući da je savršenstvo samo fotošopirana iluzija.

Čovjek je napravio od sebe hodajući auto correct sistem, koji uvijek govori ono što ne misli. Povrijediš nekoga, ali  unutrašnji auto correct je krivac, pa se pravdaš kako to nisi mislio. Nisi mislio, ali rekao si. Još gora stvar je kad ego upravlja auto correctom pa svako žao mi je ispravi u do tebe je.

Probudi se čovječe, život je mnogo ljepši kad budan hodaš kroz njega. Okreni se više ljudima, manje uređajima. Ne prihvataj ljude sa auto correct sistemom, samo zato što ih voliš. Nepoštovanju uvijek okreni leđa. Kada se osjećaš loše, ne govori da si dobro. Ne biraj filtere. Nikada. Filteri ne liječe, razgovor liječi. Emocije nisu i nikada neće biti znak slabosti, one su dio tebe. Ne ignoriši ljude kada pokušaju pričati s tobom u autobusu, možda nemaju nikoga drugog da ih sasluša. Nasmiješi se slučajnom prolaziku, previše mrguda hoda ulicama. Ne dozvoli ljudima da te uvjere da si ono što oni vide u tebi, jer to je samo odraz njih samih. Sjeti se da ništa nije stvarno osim trenutka u kojem se nalaziš, budućnost i prošlost su jednako neuhvatljive. Oboji svoj život pravim bojama, ne gubi vrijeme na virtualna savršenstva. Izaberi da živiš, a ne da se prilagođavaš.

Avanturista i sanjar. Vječiti zaljubljenik u umjetnost, a po struci inženjer. Inženjer svoje sreće.

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Lifestyle

NA VRH