Pratite nas na društvenim mrežama

Dževad Karahasan – Istočni diwan

Kultura

Dževad Karahasan – Istočni diwan

“… Znam šta se događa s nama: ja se bojim i umoran sam. Sve je puno močvarnih mirisa i strah se lijepi po meni kao vlažna tkanina. Branim se kako znam i zasad uspijevam. Radom odlažem strah kao da napor, poput suhe krpe, udijevam između njega i sebe i ja tako ublažavam osjećaj ljepljive vlage koji ne bih mogao podnijeti kad bi se pojačao.

Pitam se šta bi bilo s ljudima da nije rada. Čime bi tada odgađali strah i odmicali vlagu od sebe? Čini mi se da jedemo i spavamo, stoku tjeramo i borimo se, pišemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo strah i da što dalje od sebe odmaknemo ono osjećanje da ništa ma svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne možemo pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača. Zato radimo, zato svašta izmišljamo i to sigurno pomaže. Ove dane sam preživio samo zato što sam bez prestanka sjedio i završavao Gazvana, a onda ga za tebe na čisto prepisivao. Najprije me je sve boljelo, a onda sam potpuno utrnuo, pa obamro i sada me ne boli. Bol je isto tako dobar, bol sve odgađa, možda bolje i od rada i od ljubavi. Bog je zaista bio milostiv kad nam je darovao tjelesni bol koji tako sigurno i tako potpuno otklanja sve strahove i sve nepotrebne čežnje. Ne mogu ti kazati koliko mi sada treba da se s tobom popnem na naše brdo i udišem te tako suhu i vrelu. Nikad mi nije ovako jako trebalo sklonište, tvoje krilo i naša kuća. Ali kako je moguće da se toga nisam sjetio sve ove dane? A evo i sada, kad to znam, ne uspijevam osjetiti potrebu dovoljno jaku da me pokrene. Nemam neodgodivih poslova, mogao bih doći, ali sve je moje nepomično i obliveno blagom čežnjom. Je li sve to samo strah? Mogu li se razdvojiti strah i nemoć? Ili sam ja samo umoran?

Bilo bi zaista glupo da se više nikad ne vidimo. Sada, kad mi trebaš jače nego ikad, podnio bih da te više ne vidim ako bi se za to našao makar jedan razlog. Ali zašto ovako glupo, bez razloga, naprosto radi toga da se ne vidimo?! Da mi je barem snage da krenem prema tebi, ali ne mogu, umoran sam. Umoran sam mila. Čitaj Gazvana i voli ga, molim te.”

Roman Istočni diwan Dževada Karahasana predstavlja jedan od romana postmodernističke poetike u Bosni i Hercegovini. On je zapravo postmodernistički hibrid jer je sagrađen na principu višestrukog kodiranja. Taj princip i omogućava da ovaj roman može istodobno funkcionirati i kao krimić (špijunski poslovi emira straže), i kao politički roman (Mukaffa jeuz vlast), i kao ljubavni roman (ljubav između Mukaffe i Begzade, Gazvana i Rabije), i kao kulturološki novohistorijski roman, ali i roman u kojem se odvija rasprava o mističkoj dimenziji perzijske i arapsko-islamske kulture. Kombinacije narativnih tehnika i postupaka karakterističnih za druge književne vrste, od eseja i drame do poetskih pasaža i epistolarnihformi su osnovna karakteristika romana Istočni diwan.
Historija kao jedina forma vremena je u ovom romanu dezintegrirana. Umjesto nje su prevladali kosmološki i mistički sistemi prema kojima je čovjekova historija tek isječak tog kosmičkog vremena. Radnja koja se odvijalas toljećima daleko od nas nam je tako blizu. Pomoću jezika i priče, pomoću zapisanih knjiga priča je došla do nas.

Nijedan roman u bošnjačkoj i bosanskoj književnosti nije u tolikoj mjeri zadržao priču u svom postmodernom istraživanju romana, a da je pri tom uspio u nju uvrstiti filozofiju, historiju,kulturu, pa i niz drugih djela, od pomenutih Geteovih, preko Danteove Božanstvene komedije. Svojim narativnim postupcima, načinom gradnje romana, korištenjem motiva trokuta,reminiscencijom na druge tekstove, teoretiziranjem Dževad Karahasan je uspio stvoriti jedanod boljih postmodernističkih romana u bosanskohercegovačkoj književnosti.

Dževad Karahasan rođen je 1953. u Duvnu. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije za kulturna pitanje Odjek. Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Redovni je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu, stipendist DAAD Berlin, pisar (Stadtschreiber) grada Graza, fellow na Wissenschaftskolleg zu Berlin, lektor za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Slavistici Georg-August Univerziteta Gottingen. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti Izraz u Sarajevu, zatim, selektor, predsjednik ili član žirija uglednih teatarskih festivala. Objavio je više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o raznim autorima i teorijskim problemima drame, teatra i prozne književnosti. Eseje, pripovijetke i studije objavljivao u gotovo svim uglednim evropskim časopisima u Sarajevu, Ber­linu, Rimu, Parizu, Londonu, Pragu i drugdje. Knjige su mu prevedene na više od petnaest jezika.

Dobio je više nagrada za svoj književni rad. Za Istočni diwan je 1990. dobio Nagradu za jugoslavenski ro­man godine. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u pozorištima širom svijeta. Živi i radi u Grazu i Sarajevu.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH