Pratite nas na društvenim mrežama

Disksvijet Terry Pratchetta – Vodič za početnike

Kultura

Disksvijet Terry Pratchetta – Vodič za početnike

Teri Pračet je obično čitaoce savjetovao da putovanje kroz Disksvijet ne počinju „Bojom magije“ (1983), prvim romanom u njegovom serijalu.

Zašto? Zato što 1983. godine, kada je objavio „Prvi roman o Disksvijetu“, nije mogao ni da pretpostavi kakve će biti razmjere onoga što je pokrenuo.

Jedan od najistaknutijih savremenih pisaca na engleskom jeziku je tokom naredne 32 godine Disksvijetu posvetio još 40 romana. Pisao ih je sve do 2015. – prvo na kompjuteru, a zatim pomoću softvera za prepoznavanje glasa – kada je, na žalost miliona obožavalaca širom svijeta, izgubio borbu sa nemilosrdnom Alchajmerovom bolešću.

Prije skoro četiri decenije, u glavi novinara Terija Pračeta uobličila se ideja o magijom ispunjenoj ravnoj, kružnoj ploči, postavljenoj na ramena četiri slona, koje na svojim leđima nosi ogromna kornjača dok pliva kroz nepreglednu svemirsku prazninu. Ovaj neobični disk Teri je naselio čarobnjacima, patuljcima, trolovima, zmajevima, neustrašivim varvarima i mnoštvom drugih stvarnih i fantastičnih stvorenja iz svoje mašte.

Svaki čitalac koji smatra da bi avanturu u Terijevom svijetu trebalo počne „prvom knjigom“, i pritom očekuje će ga put dalje voditi kroz 40 varijacija iste teme, u velikoj je zabludi. Da odmah raščistimo, romani o Disksvijetu nisu, strogo govoreći, serijal – bar ne u smislu priče koja se razvija iz nastavka u nastavak. Umjesto o serijalu, možda bismo prije mogli govoriti o svojevrsnoj „porodici romana“.

Čarobnjak Rinsvind i rođenje svijeta

Iako su „Boja magije“ i njen nastavak „Svjetlost čudesnog“ (1986) upoznale čitaoce sa Diskom, ove dvije knjige su, po mnogo čemu, samo prolog za niz romana koji su uslijedili.

One nam pružaju osnovna saznanja o društvenim idiosinkrazijama i geografiji novog svijeta, kao i nekim od likova sa kojima ćemo se u budućnosti sretati.

Njihov sadržaj je, već od prvih redova, oživljen i uokviren Terijevim nenadmašnim smislom za humor i jedinstvenim originalnim stilom: tekst nije nepotrebno isprekidan podjelom na poglavlja, već se u njemu neometano nižu urnebesne scene, igre riječima, iščašene interpretacije savremenih fenomena, otvorene i prikrivene aluzije na mitologiju i književne klasike i fusnote koje meandriraju kroz duhovite opservacije paralelno sa glavnom pričom.

Moglo bi se reći da prve knjige o Disksvijetu zapravo predstavljaju šaljivi osvrt na žanr mača i magije, priče o „zmajevima i lagumima“, tolkinovske pohode i uobičajene trikove kojima se služe pisci fantastike (uvođenje paralelnih univerzuma kada priča zapne i sl).

Hronološki gledano, prvi Pračetov antiheroj bio je čarobnjak Rinsvind. Životni put ovog dobronamjernog, ali dozlaboga nespretnog čarobnjaka ispunjen je nezgodama, koje najčešće sâm izaziva. Njegov odani pratilac u vratolomnim avanturama je naivni Dvocvijet, prvi turista u istoriji Diska.

Zajedno sa Prtljagom, Dvocvijetovim kovčegom koji poseduje sopstvenu volju, njih dvojica u više navrata, obično potpuno nesvjesni značaja svojih postupaka, uspijevaju da spasu svijet od propasti.

„Boja magije“ i „Svjetlost čudesnog“ prate Rinsvindovo haotično putovanje preko Diska i zapravo su jedine dvije knjige koje u ovom „serijalu“ treba čitati jednu za drugom kako bi se priča saznala u cjelini.

Svi kasniji romani pisani su kao zaokružene, nezavisne „epizode“: čitalac može uživati u svakoj pojedinačnoj priči, a da pritom ne mora biti upoznat sa sadržajem ostalih knjiga.

One kojima je u životu ipak potrebna neka vrsta strukture i organizacije obradovaće podatak da se romani o Disksvijetu mogu razvrstati na nekoliko podskupova. Riječ je o grupama romana u kojima se pojavljuju isti likovi i u kojima, ako se čitaju redom, postoji hronologija pripovijedanja i razvoj likova (ali ne nužno i zapleta).

Moćna i svakodnevna magija

Pračetov svijet je, kao što je već pomenuto, ispunjen magijom. A gdje ima magije, lako predvidljiva i nezaobilazna nuspojava su čarobnjaci. Ličnostima i događajima na Nevidljivom univerzitetu, vodećoj instituciji za proučavanje magijskih fenomena na Disku, centralna uloga je povjerena u desetak romana.

Prije nego što se dolaskom Mastrama Ridkalija na mjesto arhirektora situacija stabilizovala, na Nevidljivom univerzitetu je vladao haos, profesionalno napredovanje kroz čarobnjačku hijerarhiju bilo je moguće isključivo efikasnim eliminisanjem kolega, a pretjerana upotreba magije je privlačila užasne zvijeri iz Utamničenih dimenzija.

Ridkali mudro uviđa da prava moć magije leži u sposobnosti da se prepoznaju situacije u kojima je ne treba koristiti – ali istovremeno je svjestan i činjenice da onima koji nas okružuju treba jasno dati do znanja da bismo mogli da je upotrijebimo, znate, ako nas neko baš isprovocira.

Ova grupa romana u sebi sadrži više slepstika nego njene ostale rođake u serijalu i nikako je ne smiju propustiti ljubitelji romana „Porterhouse Blue“ Toma Šarpa, kao ni svi oni koji su ikada kročili na univerzitet. Teri nikada nije studirao, ali je očigledno bio dobro upoznat sa načinom funkcionisanja tih obrazovnih ustanova.

Upotreba magije na Disksvijetu nije ograničena samo na akademske krugove. Roman „Jednakost rituala“ (1987), koji se u knjižarama pojavio samo godinu dana nakon „Svjetlosti čudesnog“, upoznaje nas sa još jednim od Pračetovih nezaboravnih likova: (gazdaricom) Esmeraldom Vedervaks. Ova vještica, među sugrađanima (a i šire) poznatija kao Baka Vedervaks, posjeduje sve osobine koje Rinsvindu nedostaju: odlučna je, neustrašiva, tvrdoglava, stroga, ponosna i obdarena neizmjernim talentom za magiju.

Već od romana „Sestre po metli“ (1988), drugom po redu u grupi romana posvećenih doživljajima vještica iz male planinske kraljevine Lenkr, Baka i njena simpatična koleginica i partnerka u avanturama Nana Og funkcionišu kao dobro podmazana mašina.

Zajedno sa Magrat Garlik (Magratinoj majci se svidjelo ime Margaret, ali, avaj, nije znala kako da ga napiše), trećom članicom njihove vještičije ekipe, one rade upravo ono što vješticama najbolje ide od ruke: miješaju se u sve što se oko njih dešava.

U „Sestrama po metli“, koje neodoljivo podsećaju na Šekspirovog „Magbeta“, pisac je iskoristio priliku da se na briljantan način poigra sa poznatim i propusti ga kroz komični filter Disksvijeta. Humor pršti sa stranica od samog početka:

Dok je u kazanu ključalo, jezivi glas zapišta: ‘Kada ćemo se nas tri opet naći?’

Nastade tišina.

Potom drugi glas mnogo običnijim tonom reče: ‘Pa, što se mene tiče, može u sljedeći utorak.’

Pračet se ovim konceptom služi i u ostalim romanima o vješticama, pa u „Maskaradi“ (1995) prepoznajemo „Fantoma iz opere“, a u „Vješticama na putu“ (1991) – „Pepeljugu“.

Umjesto da jednostavno prepriča dobro poznate priče, smjestivši njihovu radnju na Disksvijet, on uzima samo klicu njihovog zapleta i vješto je transformiše u duhovito aranžiranu alternativu.

Smrt na Disksvijetu

Zanimljivo je da je roman „I Shall Wear Midnight“ (2010) nastao u vrijeme kada je njegov autor ulazio u ozbiljniju fazu borbe sa Alchajmerovom bolešću. Ritam, kompleksnost i avanturistički duh ove knjige su izvanredni i ona je, po mom mišljenju, jedno od Terijevih najboljih djela.

Osvrćući se na mogućnost da će Alchajmerova bolest odigrati ključnu ulogu u njegovoj smrti, Teri je prilikom jednog našeg razgovora, na njemu svojstven način, prokomentarisao: „Ne smeta mi što ću umrijeti, samo bih volio da budem prisutan kada se to desi.“

Iako će se ovaj izbor mnogima učiniti pomalo čudnim, Teri je u serijalu o Disksvijetu ulogu vodiča kroz svoja promišljanja o životu i ljudskoj prirodi povjerio Smrti.

Ovaj lik je veoma brzo stekao veliku popularnost među čitaocima. Predstavljan je kao kostur koji, odjeven u ogrtač sa kapuljačom i naoružan kosom, lovi duše pokojnika i vijesnik je kraja svih stvari. Uvijek govori OVIM FONTOM, a vremenom je poprimio mnoge ljudske osobine.

Uprkos zastrašujućoj pojavi i poslu kojim se bavi, Smrt je junak koji redovno spašava svijet sa ivice propasti, a njegovu ličnost karakterišu neobična naivnost i nevinost. Njegov konj se, na primjer, zove Binki.

Roman „Mort“ (1987), u kome saznajemo šta sve može poći naopako kada Smrt angažuje šegrta, još jedna je od knjiga koju početnici slobodno mogu da izaberu kao uvod u Disksvijet.

Duga ruka zakona

Kada mu je 2014. godine Univerzitet Južne Australije dodijelio počasni doktorat, Teri je prilikom obraćanja okupljnim studentima primjetio: „U ser Semjuelu vjerovatno ima više mene nego u bilo kom drugom liku o kome sam pisao.“

To je razlog zbog koga svi koji su zainteresovani za Pračeta obavezno moraju pročitati grupu romana posvećenu čuvarima zakona u gradu Ank-Morporku i njihovom zapovjedniku Semjuelu Vajmsu.

Posveta iz romana „Straža! Straža!“ (1989) sjajno ilustruje piščevu razigranu sklonost izvitoperivanju žanrova:

Mogu se zvati Dvorska straža, Gradska straža ili Patrola. Kakvo god im bilo ime, njihova je svrha u bilo kom dijelu herojske fantastike ista, a to je da otprilike u trećem poglavlju (ili desetom minutu filma) ulete u sobu, napadnu junaka jedan po jedan i da zatim budu pobijeni. Niko ih nikada nije upitao da li bi oni to željeli.

Ova knjiga posvećena je ovim vrlim ljudima.

Kroz deset romana o Straži Pračet sprovodi suptilno preispitivanje ljudske prirode i većine čovječanstvu svojstvenih predrasuda, zalazeći u pitanja nacionalizma, rasizma, diskriminacije i genocida.

Iako su ove važne teme obrađene sa mnogo takta, Terijeva strast i ljudskost prosto zrače sa svake stranice. „Straža! Straža!“ je roman koji najčešće preporučujem onima koji prvi put stupaju na Disk.

Razvoj tehnologije

Ako izuzmemo šačicu onih koji govore o bogovima i religiji, većina preostalih romana se, pojedinačno i zbirno, bave procesom industrijalizacije na Disksvijetu. Neki od njih su samostalni, neke povezuju isti likovi. Pisac je bio fasciniran uticajem tehnologije na svijet i društvo i stoga nimalo ne čudi što je nekoliko knjiga posvetio pojavi i razvoju tehnologije na Disku.

U romanu „Pokretne slike“ (1990) prvi put se pojavio Ponder Stibons, jedan od najpopularnijih likova iz grupe romana o Nevidljivom univerzitetu. U kasnijim romanima postaje jasno da je Ponder jedina osoba koja je u stanju da razumije kako ta institucija zapravo funkcioniše.

„Pokretne slike“ opisuju pronalazak ili, preciznije rečeno, ponovno otkrivanje magije filma na Disksvijetu. Poznavaoci filmske umjetnosti ovdje će prepoznati suptilne i ne tako suptilne aluzije na ranu istoriju Holivuda.

Znatno kasnije, u romanu „Istina“ (2000), pratimo pojavu štampe i prvih dnevnih novina, ali i razvoj fenomena slobode štampe u gradu kojim vlada (uglavnom) benigni diktator. Pračet je u ovom slučaju bio inspirisan vlastitom novinarskom karijerom.

Romani o dogodovštinama Vlaže fon Lipviga upoznaju nas sa još jednim popularnim antiherojem. U romanu „Poštašavili“ (2004), ankmorporški Patricij spašava iz kandži smrti nekadašnjeg prevaranta neobičnog imena i daje mu zadatak da revitalizuje propalu poštansku službu baš u trenutku kada moderne telekomunikacije počinju da se šire Diskom.

Vlaža se vraća u romanu „Štancovanje para“ (2007) kako bi revitalizovao bankarski sistem. Interesantno je da se ovaj roman pojavio u sam osvit globalne ekonomske krize. U „Raising Steam“ (2013), posljednjem romanu o Vlaži fon Lipvigu, glavni junak gradi gvozdenu saobraćajnicu, pripremajući Disksvijet za ulazak u eru željeznice.

Fon Lipvig u svakom od ovih romana prevazilazi svoju prevarantsku prirodu i zahvaljujući nesebičnosti svojih postupaka zadobija sve veće simpatije čitalaca. Saznao sam da je ovaj junak u početku imao drugačije ime i iskreno se nadam da će nam tu tajnu jednog dana neko otkriti, možda autor Terijeve biografije.

Tokom decenija, korpusu od 41 romana pridružena je i ogromna gomila pratećeg materijala: kratke priče, uputstva, mape, pozorišni komadi, vodiči kroz folklor i popularnu nauku Disksvijeta, pa čak i poneki neobičan kratki film. Prateći materijal je obično namijenjen zagriženim obožavaocima, a početnici će se snaći i bez njega.

Naravoučenije ovog članka je jednostavno: na Disksvijet možete zakoračiti gdje i kada god poželite. Ako uživate u humoru i uzbudljivim avanturama, sjajno ćete se provesti. Samo nemojte osjećati obavezu da počnete od početka.

Pravo je zadovoljstvo znati da se, čak i kada pročitate sve knjige, uvijek možete vratiti unazad i saznati još više, jer nivo Pračetovg majstorstva je takav da ćete prilikom svakog ponovnog čitanja bez sumnje otkriti nešto što vam je prethodno promaklo.

Autor: David Lloyd

Izvor: theconversation.com

Nastavi čitati
Advertisement

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike Kultura

Advertisement

NAJNOVIJE

Advertisement
NA VRH