Pratite nas na društvenim mrežama

Andrei Tarkovsky – The Mirror (1975)

FILM

Andrei Tarkovsky – The Mirror (1975)

“Ogledalo” zauzima vrlo značajno mjesto u životu Andreja Tarkovskog, kao i njegovoj karijeri. Četvrti je od sedam filmova, koliko ih je snimio, i stoji u samoj sredini, razdvajajući tri prethodna od tri predstojeća.

U njemu su teme koje je obrađivao, kao i time koje će ga odvesti u sasvim drugi smjer. Priroda, samo jedna od njih, centralna tema „Ogledala“, proći će kroz transformacije u posljednja tri filma. U „Stalkeru“ će biti zapuštena, zarasla i bolesna, u „Nostalgiji“ marginalizovana, dok će u „Žrtvovanju“ biti ravnodušna i hladna, a ipak, na trenutke prelijepa, iako više ne vitalna.

Smrtno bolestan, nevidljivi narator, četrdesetogodišnji filmski redatelj, prisjeća se majke, a uz ta sjećanja vizualiziraju se i događaji koje je čuo, zamišljao ili sanjao, a koji su postavljeni okviru datom u obliku dokumentarnih snimki.

Film uzima za središnji interes pokušaj protagonista da iz neodređenoga sadašnjeg razdoblja uspostavi dijalog s vlastitom prošlošću, odnosno povratnu spregu zbilje i snova, narativne fikcije i povjerljivih dokumenata. Dvjestotinjak pretežito dugih, razrađeno komponiranih kadrova presudno je određeno usmjerenošću na »učinak izmicanja«, pokušaj da se »zadrži istina nekog prolaska, prolaženja, da se nešto izrazi bilježenjem (snimanjem) vremena« (M. Chion).

“Ogledalo“ je pokušaj Tarkovskog da izađe iz šume svojih korijena, svog djetinjstva, svoje porodice i sopstvenih porodičnih odnosa. Vjerovao je da film čitav sastavljen od ličnih iskustava mora da bude važan onima koji su voljni da ga pogledaju. Želio je da film bude direktan razgovor sa gledaocem, te je postao stvarnost koju je Tarkovski lako mogao da nastani.

Usporeni snimci, gotovo neprimjetni, kao i boja, značajan su aspekt ovog filma. Ništa nije previše svijetlo u filmu, čak je i plamen vatre oslabljenih tonova. Zbog toga se i ostavlja utisak gledaocu određenog raspoloženja, atmosfere i emocije i sve svodi na naš, sopstveni senzibilitet.

Likovi u filmu su stanja uma i duše. Spolja statični, iznutra vatreni. Tako nijemi oni su moćniji jer isijavaju iz svakog aspekta njihovog bića. Ovo je jedini film Tarkovskog u kojem su žena i dijete glavni protagonisti priče.

Ogledalo“ je bio prvi sovjetski film koji je govorio ličnim riječima i slikama. Tek je 1978-e bio prikazan u Parizu, a dvije godine kasnije i u Londonu. Zapadna publika nije mogla da shvati dublje značenje filma nesvjesna historijskih i kulturoloških trenutaka.

Otkrijte svijet umjetnosti i kulture!

Ostavi komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još iz rubrike FILM

NA VRH